fbpx

“Web sadržaji su javno vlasništvo”: Kako je urednica Judith Griggs uništila svoj magazin za 24 sata

Svaki dan smo svedoci da različi klasični i online mediji (naročito kod nas) kradu Web sadržaje i obljavljuju bez referenciranja na pravi izvor. Dovoljno je da ozbiljno proučite Web sajt Kradimamu.com.

Kako je urednica Judit Griggs razljutila Web i uništila svoj časopis za 24 sata?

Priča počinje 3. novembra (pre tri dana) kada je Monica Gaudio na svom blogu napisala tekst o povredi svojih autorskih prava nad tekstom koji je napisala pre pet godina.

Monica je saznala od prijatelja da joj je objavljen tekst (slika) u lokalnom časopisu sa receptima Cooks Source (država New England) koji ima tiraž oko 20.000 primeraka, besplatno se deli, a profit dolazi od oglašivača. Ispostavilo se da Monica nije bila obaveštena o preuzimanju članka, i zbog toga je poslala email urednici ovog časopisa Judith Griggs sa zahtevom za izvinjenje na Facebook-u, u štampanom magazinu i donaciju od 130 $US Kolumbijskoj školi novinarstva, zbog povrede njenih autorskih prava.

Judith Griggs joj je između ostalog doslovno odgovorila: “Ali iskreno Monica, Web se smatra javnim vlasništvom (en. public domain), i budite sretni što nisam pokupila (en. lift) ceo članak i potpisala ga sa drugim imenom!”.

Ovo potpuno nepoznavanje autorskih prava od strane osobe koja tvrdi da je u uređivačkom poslu preko 30 godina je toliko razljutilo raznorodne blogere i ostale online korisnike, koji jednostavno nisu mogli da “otrpe” njenu izjavu da je sve što se nađe na Webu besplatno dostupno na korišćenje, bez obzira na autorska prava.

Reakcije su počele da se nižu na FB stranici ovog magazina (za nekoliko sati od 100 fanova ova strana je imala preko 3.000 fanova, da bi zainteresovani mogli da ostave svoje komentare na njoj), Veoma brzo su nestale 2 FB stranice Judith Griggs zbog naleta gnevnih korisnika Interneta. Na istoj FB stranici magazina veoma brzo su se našli linkovi do dodatnih izvora koji su “pokupljeni” od strane ovog magazina.

Kako su ljudi krenuli masovno da twituju i bloguju o ovom “slučaju” u narednim satima, za isti su se zainteresovali i klasični mediji (npr. Washington Post, CNN, Time…) – Lista klasičnim medija o ovom događaju.

Čim su počeli da se pojavljuju tekstovi o ovom događaju u klasičnim medijima počela su kontaktiranja i javljanja oglašivača ovog magazina, koji su potvrdili da se više neće oglašavati u ovom magazinu!

U međuvremenu je neko kupio domen JudithGriggs.com i preusmerio ga na vikipedijin članak na temu javnog vlasništva!

Ceo ovaj događaj je već dokumentovan na vikipediji!

Naravoučenije: Nadmene neznalice lako mogu da stradaju!

Ceo ovaj slučaj me je veoma podsetio na priču o vremešnoj PR-ovki Lois Whitman, koja je “nastradala” zbog svog nipodaštavanja blogera!

Nadam se da ćemo imati prilike da vidimo slične dogodovštine i u našim krajevima zbog krađe autorskih prava, a naročito bih voleo da vidim šta će se dešavati sa onima koji i dalje ne mogu da shvate kako funkcionišu Internet i blogovi, kao što je nedavni javni primer nadmenosti i površnosti Teofila Pančića.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 7.0/10 (3 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)
"Web sadržaji su javno vlasništvo": Kako je urednica Judith Griggs uništila svoj magazin za 24 sata, 7.0 out of 10 based on 3 ratings

Povoljno!

Digitalni Pre-Marketing

Naručite knjigu "[Digitalni] Pre-marketing"!

Digitalni Pre-Marketing objašnjava potrebne preduslove za rešavanje problema koji vas sprečavaju da dođete do značajno boljih marketing i PR rezultata na internetu.

Naručite klasičnu ili e-book verziju knjige .>>

Tagovi: 

Autor teksta: Dragan Varagić, 06/11/2010, RSS

16 odgovora na “Web sadržaji su javno vlasništvo”: Kako je urednica Judith Griggs uništila svoj magazin za 24 sata

  1. Zaboga, zar zato što je medij web autor gubi moralna prava?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  2. Judith Griggs je morala znati da neovlašćenim preuzimanjem sadržaja sa drugih sajtova grubo krši autorska prava (uostalom, posao joj je da zna to), medjutim, izgleda da je to bio jedini način na koji jedna takva osoba može doći do kvalitetnijih tekstova – umesto da je razvijala svoju kreativnost posegla je za zloupotrebom intelektualne svojine.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  3. darkmares says:

    Ovo nije problem samo povremenih korisnika interneta, nažalost i dosta mladih blogera te facebook korisnika odrasta uz copy&paste kulturu i imaju istu mišljenje kao i Judith Griggs – sve što se nađe na internetu je besplatno i čisto je normalno da se upotrijebi bez pitanja i bez referenci na autora.
    S druge strane postoji stvarno puno materijala koje autori stave pod CC licencu i dovoljno ih je samo navesti kao izvor da bi svi bili zadovoljni; a ni pretraga za tim materijalima nije teška – http://search.creativecommons.org/

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  4. U najavi na FB-u pomenuto je da online mediji više ”kradu” od klasičnih medija. Ovo apsolutno nije tačno – dovoljno je uzeti 10-tak najtiražnijih dnevnih listova i pogledati koliko je tekstova ukradeno , i taj je procenat je mnogo, mnogo viši od online medija.

    Ako online medij ”ukrade” jedan članak, to je naravno povreda autorskih prava, a ne vidim da iko proziva štampane medije koji imaju po 20-tak vesti i tekstova potpuno preuzetih sa stranih sajtova (ako je lektor bolestan, desi se da nekad nailazimo na ”čudna” imena fudbalera, košarkaša i sl.) Takođe, uzmite bilo koji ”ženski” časopis, videćete da je skoro većina tekstova prevedena i prekopirana, a cela ”ženska” rubrika jednog od popualrnijih dnevnih listova je nekad i 100% ”ukradena”.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  5. Ne bih da zvuči cinično, ali skoro da je dobro što se nešto ovako dogodilo. Čisto za nauk mnogim neukim „zagovornicima“ nebulozne teze da je sve na Internetu besplatno, iako jedva da postoji neka bitna razlika između autorskih prava na ma koje intelektualno delo u „stvarnom“ i web okruženju. Bernske, Ženevske, Pariske konvencije (ima toga još) koje regulišu i dan danas ta prava (plus zakonodavstvo svake zemlje), kad se posmatra kroz vreme, počele su da se tim pravima bave pre nego što je, na primer, nastao TV, a o moru potonjih izuma da i ne govorimo. I ništa, samo je „dodavan“ jedan medij za drugim… pa stigosmo i do weba.

    No, da ne širim, još nešto je ovde jasno: nedostaje edukacija u obrazovnom sistemu o autorskim pravima. Kada je reč o delima publikovanim na netu, zar ne bi valjalo uvrstiti bar jedan čas, ma bar desetak rečenica, o autorskim pravima u nastavu informatike?

    Jer, mnogi misle da se autor, kad je već postavio delo na net, odrekao autorstva, a on se samo poslužio sastavnim delom autorskog prava i to delom koji kaže da autor ima „pravo stavljanja na raspolaganje javnosti (pravo saopštavanja javnosti putem Interneta ili druge slične globalne digitalne mreže)“ svojih dela. Naravno, može biti i drugih opcija, pa i poklanjanja, ali o tome odlučuje autor, a ne urednica koja „sahranjuje“ svoj list.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 1.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: -1 (from 1 vote)
  6. zubarica says:

    Ja se nadam da će moć društvenih mreža doseći taj nivo na kojem će “kojekakvi” blogeri i “amateri” moći da – putem društvene akcije nešto pomere.

    Upravo mi je na umu jedna velika, poznata farmaceutska kuća, od koje sam više od mesec dana čekala dozvolu da stavim jednu sliku sa njihovog sajta na blog, a sada već više nedelja čekam da odobre i tekst – u kojem želim da POHVALIM njihov proizvod iz ličnog i iskustva još par kolega (!).

    Sad ću da čekam još malo, pa ću onda uđuture da ih metnem online. Valjda ćemo i mi amateri nekad da dođemo na svoje…:).

    Hvala na sjajnom tekstu, profesore.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  7. Ne znam koji je postupak zaštite objavljenog sadržaja i na koji način je mogućno prekopirati u potpunosti nečiji sadržaj. Nisam se mnogo bavio time, mada ću morati i to da uzmem u obzir, jer nameravam u bidućnosti da blogujem i to ozbiljno.
    Svakako da je maliciozan nusprodukt modernih tehnologija i ljudskog konformizma takozvana copy/paste kultura, koje u slučaju da to čini neki ozbiljan i posećen news sajt ili blog, čini grubu povredu intelektualne svojine.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  8. Charolija says:

    Uh…ja sam ipak više pod utiskom Nebojšinog teksta, (poslednji link u ovom postu) da bih mogla da ostavim smislen komentar. Grrr…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  9. zubarica says:

    @Čarolija,
    mene takvi tekstovi nimalo ne sekiraju – sve to me živo raduje :).
    To samo znači da ljudi napreduju: shvatili su ne samo da postoji internet, nego i ljudi koji im ne moraju nužno biti istomišljenici (mogu biti čak i samostalni mislioci, mirakul 🙂 ), ali i – da postoje određena pravila koja moraju da nauče ako ne žele da se probude jednog dana u kamenom dobu, ili u zatvoru.
    Jako jednostavno :).

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  10. Hi says:

    Gde se nalazi ta drzava “New England”?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  11. Davor says:

    Pre nešto više od mesec dana desila mi je slična situacija, naime, pretraživao sam Google sa ključnim rečima bitnim za koje je moj sajt prilično dobro kotiran (radi se o sajtu za hosting i neću ga reklamirati ovde), i primetio sam da se na nekih 3-4 mesta ispod na nekom meni do tada nepoznatom domenu nalazi ime moje firme, klilnuo sam na link i šokirao se, jedna firma iz Beograda je prekopirala ceo moj sajt sa svim podacima i tekstovima i samo je izmenila sliku u headeru i logotip, dok je potpis u futeru ostao isti kao i potpis na mom sajtu (ostao je potpis moje firme), title stranice je ostao isti samo je umesto mog naziva stajao njihov.
    Nisam mogao da verujem da neko može da bude tako drzak, pronašao sam telefon i pozvao ih, a njihovo opravdanje je bilo, izvinite naš grafički dizajner je slučajno napravio ovu grešku, mi smo mu rekli da ukloni Vaše tekstove, a ja sam im pitao, pa ljudi Vi ste napravili težak prekršaj prekopirali ste ceo sajt, sa unikatnih dizajnom, stranicama, sa autorskim tekstovima…
    Uz izvinite, nećemo više, sadržaj je u toku istog dana uklonjen sa tog domena …
    Inace, bilo je i nekoliko krađa tekstova sa sajta što je zaista za svaku osudu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  12. Valentina says:

    Veoma ozbiljna i važna tema, hvala Vam na širenju svesti o autorskim pravima preko ovako plastičnog primera; ljudi koji kradu (jer to jeste krađa) sadržaj neće se zaustaviti zbog moralnih razloga, ali ako shvate da bi jednog dana zbog toga mogli da izgube novac…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  13. Sjajna reakcija javnosti. Steta sto i kd nas to ne ide tako. Ovde, kada eko objavi da je pokraden brzo popije kritiku da je umisljena velicina i razne ocene kvaliteta clanaka.

    Nekako ljudi ne kapiraju da je kradja kradja ma sta da je ukradeno i ma koliko da je to vredno ili ne.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  14. Sjajan tekst,kao i vas blog je jako koristan i interesantan sve pohvale.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  15. Milan Dunjic says:

    Upravo sam procitao tekst Teofila Pancica i ne mogu da verujem da je onako glup tekst od njega potekao… Mislio sam da je jako pametan ali sada sam shvatio da se on samo trudi da koristi sto vise komplikovanih reci da bi zvucao pametno…
    Covek je ocigledno prepadnut blogom jer se boji da se njegova rec nece cuti od mase ostalih. Moje misljenje je da rec napisana od pametnog coveka uvek nadje put do citaoca…
    I kakva je razlika uopste izmedju njega i blogera? To sto on ima urednika? Covek ima neshto pametno i korisno da kaze samo pod uslovom da mu neki urednik odobri? To sto je u stampanom mediju?
    Koji urednik bi dopustio Asanzu da objavi ono sto je objavio? A Asanz je uradio vise nego svi “urednicki” novinari sveta zajedno…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  16. Slažem se u potpunosti, niko ne voli da bude pokraden. Ono što mene zanima jeeste šta se dešava kada vam tuđi tekstovi služe kao inspiracija za novi članak. Većinu činjenica ne možete da izmislite pa gde je onda ta granica “sličnosti” koja se ne bi smela preći? Da li su tekstovi tipa “kako XY javlja…”, “navodi se u tekstu XY…” i.sl

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)

Komentari su zatvoreni.