Koliko vama znači čitanje i pisanje bloga (blogova)?
Jasna Kamatović me je podsetila u svom poslednjem blog postu na veoma lepu temu o tome kako osobe koje čitaju vaš blog pričaju o tome sa vama (van komentara koji svi vide).
Veoma često pominjem da je potpuno neprimereno porediti posećenost klasičnih sajtova i blogova, između ostalog i zbog toga što blogeri uglavnom poimence znaju najveći broj svojih posetilaca. Telefonski pozivi i SMS-ovi posle objavljenog posta sasvim su uobičajena stvar…
U poslednjih nekoliko meseci veći broj puta sam prisustvovao razgovorima sledećeg tipa:
– “Pa ja stvarno ne podnosim blogove… To što tamo neko priča o tome šta je radio, gde je bio, i sl… Šta to mene interesuje… Ali… Shvatio (shvatila) sam da postoje dve vrste blogova – lični dnevnici (fuj) i PRAVI blogovi, gde se može stvarno pročitati nešto zanimljivo i korisno…”
Desilo se da dan za danom pričam sa dosta iskusnim osobama koje su u vezi sa klasičnim medijima i koji izjavljuju sledeće: “Inače, ne čitam blogove – to je đubre, ali čitam tvoj blog… To u stvari nije blog, to je medijum…”. Kada istima dam paralelu sa pitanjem: “Koliko po vašem mišljenju ima kvalitetnih novina, časopisa, radio i TV stanica? Odgovor je obično: – Malo, ispod 1 odsto svih medija.” Moj odgovor na ovu konstataciju je: “Pa, toliko ima i kvalitetnih blogova… Jedino što ih je inače puno, pa deluje da su svi loši…” Znači, blogovi poštuju pravilo kvaliteta kao i kod ostalih medija – malo ih je kvalitetnih…
Da ponovim pitanje:
To je samo Blog!,Koliko vama znači čitanje i pisanje bloga (blogova)?
Čitanje blogova mi je postala uobičajena aktivnost svako jutro kada sednem za kompjuter. Pronašla sam nekoliko blogova koje redovno posećujem i koji su mi interesantni.
Što se pisanja tiče, shvatam težinu reči napisanih na blogu i zato pažljivo biram teme o kojima pišem.
Moj blog, recimo, spada u “fuj” vrstu blogova 🙂 Inače,. volim da čitam takve blogove ako obrađuju nešto što me interesuje (recimo blog drugara i drugarice koji su bili na praksi u Guglu, ili iskustva iz života u inostranstvu), dok one “filozofske” najčešće izbegavam.
Jedan deo mojih prijatelja čita moj blog, a druge ne mogu da nateram ni u ludilu, tako da prijatelje, pre nego što počnem nešto da im pričam, obavezno pitam da li su pročitali blog, da se ne bih ponavljao. 🙂
Pozdrav Dragane!
Zahvaljujem na oba Vaša posta na afirmaciji mog bloga.
Podrška mi puno znači 🙂
Vaš blog me dodatno motiviše da pišem… čitajući ga, toliko korisnih informacija dobijam i saznajem puno toga novog…
PS: zaista mi je bilo neočekivano da je odnos onih koji ostavljaju kometare na samom blogu mnogo manji nego onih koji su to učinili putem telefona ili u ličnom razgovoru.
Blogove čitam jer su oni moj izvor informacija. Pogotovu lokalne blogove, jer više verujem njima nego televiziji ili novinama. Iako pored sebe imam gomilu udžbenika (potrebnih za moj posao) neznam kada sam ih poslednji put otvorio, uglavnom ono što mi treba za rad tražim takođe na netu (opet su to najčešće blogovi).
A blog sam pokrenuo samo zato što sam razočaran neprofesionalizmom u mojoj branši, koja apsolutno treba da prednjači u samoedukaciji ali nije tako. Nadam se da ću svojim blogom pomoći da stvari krenu malo nabolje 🙂
Gdje bi ja sada bio da nije bilo mojeg bloga? Sigurno ne u ovom uredu, u ovoj stolici na ovom poslu 😉 Eto koliko meni znaci blog.
Dobri blogovi su oni koji koji nude resenje tj. resavaju neki problem. Uvek sam se uzasavao blogova (ili blogera) koji pisu u stilu “Jutros sam ustao , doruckovao i seo ispred kompa da napisem 14 stranica na blogu da svi vide koliko sam pametan”. Takve i ne citam.
S druge strane, blog moze da sluzi i kao antistres 🙂
Na pocetku godine i nisam toliko cesto pratio blogove a sada imam u google readeru nekih 50-ak, sto stranih sto domacih blogova koje pratim.
Tema na mestu !
Vrlo sam amater u pisanju blogova !
Čuo sam izreku da je mudar čovek onaj koji,
i kada nema šta da kaže, ćuti !
Da, imam svoj blog, i da, pišem jednom u 3 meseca …
… samo kada imam šta da kažem ….
Znači mi mnogo.
Znače mi svi ljudi koje sam upoznala u životu i na internetu putem svog bloga!
Znače mi iskustva koja sam stekla pišući.
Posebno mi znači divan trenutak sreće kada napišem i objavim nešto za šta znam da će nekome posao učiniti lakšim a PRofesiju (bar na tren) lepšom.
Hvala ti Dragane što si svojim primerom i snažnom energijom probudio u meni želju da vodim svoj online dnevnik!
Svima želim sve najbolje u danima (života i pisanja ;)) koji slede!
Pratim nekolicinu blogova redovno, iz jednostavnog razloga zato sto su se vremenom izdvojili svojim kvalitetom, pismenoscu autora/ke, licnim stilom i aktuelnim temama.
Ono sto mi je posebno zanimljivo jeste da primecujem razlike u izrazavanju ovih osoba, neke idiolekte koji su tako samo njihovi, deo njihove licnosti i sarma.
Istovremeno sam svedok kako se neki pojedinci polako oslobadjaju straha od komuniciranja sa nepoznatima, pak drugi tako lako otkrivaju svoju najdublju intimu. Neke blogove (na zalost nema ih vise) sam citala strastveno kao sto sam svojevremeno pratila svoje omiljene serije.
U novoj godini zelim svakom blogeru, bez obzira na temu bloga, da neguje svoj stil izrazavanja, usavrsava se u oblasti kojom se bavi, i da se ne zadovoljava postignutim, vec tezi novim i boljim rezultatima.
Neki žive od bloga // ali takvi imaju stvarno kvalitetne blogove //
Ti svakako imaš dobar blog // puno toga sam pročitao / napisao //
Ali još uvijek trebam veliku upornost //
Jer blog je ili radiš / ili zabušavaš
// Dragan dakako radi