fbpx

Podrška Ivanu Miniću u borbi protiv nezainteresovanih!

U potpunosti se slažem sa stavom Ivana Minića u tekstu “Biznis lekcija: Pogled iz kutije iliti zašto ne vredite koliko mislite” da je svako tvorac svoje sudbine, i da je svako odgovoran za posao koji radi – bez obzira da li voli to što radi ili ne.

Posle napada na Ivanov tekst iz Vremena i Kurira (ne bi me začudilo još napada iz klasičnih medija), moram da napomenem nekoliko veoma važnih observacija na temu stanja zaposlenih i poslodavaca:

  • Činjenica je da postoje svakakvi poslodavci, koji samo vrebaju načine kako da oduzmu od zaposlenih i stave sebi u džep, koji ne mare za zaposlene jer su potrošna roba i sl.
  • Činjenica je da nisu svi zaposleni sposobni da rade nekakve drugačije poslove koji se više cene i veća je potražnja za njima, ali je isto tako npr. činjenica da većina zaposlenih nije dovoljno kvalifikovana za posao koji radi, a još manje se samostalno interesuje da unapređuje znanje iz oblasti od koje dobija platu, jer jednostavno ne mora… Ovo ne znači da nema veoma kvalitetnih i lojalnih zaposlenih sa veoma aktuelnim znanjima koja su potrebna za posao koji rade, ali do njih se uglavnom ne dolazi na tržištu rada…

Ljudi žive u osamdesetim, devedesetim, krivi su im svi – samo ne oni…

U poslednjih više od godinu dana skoro sva javna besplatna predavanja koja sam držao bila su u vezi sa (različitim temama) šta je DANAS aktuelno u nekoj od posmatranih oblasti. Ispostavilo se da jako malo osoba poznaje šta je 2011. ili 2012. aktuelno realno u oblasti koja je domen profesionalnog delovanja, a najčešći izgovor za to je – od posla nemam vremena još da se bavim nečim drugim (iz iste oblasti).

Sa druge strane, mene najviše brine studentska populacija (znate da dosta o tome pričam), i imam ovde više tektova koji su upravo na ovu temu, pa bih predložio da pročitate ako još niste – “Predmet – kako se zaposliti posle studija” i “Strategija za mlade: Borba protiv neadekvatnih studija, neradnika i manjka veština

Ono što je meni zastrašujuće je činjenica da ogromna većina studenata i dalje ne shvata da joj postojeći sistem neće SADA ništa uraditi po pitanju da im bude lakše da se zaposle nakon studija, i da je potrebno da se sami aktiviraju da bi došli do UPOTREBLJIVIH ZNANJA (Internet i tome može da posluži).

Koliko je neko od vas kada ste bili ili jeste student čuo od nekog profesora da pokušate sami sebi da napravite posao! Sistem nije prilagođen vremenu u kojem živimo, i nemojte očekivati ništa drugo već da sami sebi pomognete da dođete do znanja koja su potrebna u poslu koji radite.

Oni koji se bune da menjaju stvari u svom životu (jer je lakše raditi za manje pare nego promeniti posao, struku, znanja…), su obično i oni kojima su krivi svi – samo nisu oni krivi za svoju sudbinu koju su sami sebi “zapržili”. I ti se najviše bune protiv Ivanovih stavova. To su i oni koji nisu nizašta zainteresovani u svom životu, a na žalost mladi u većini nisu zainteresovani za sebe u budućnosti, odnosno za svoju budućnost. Ovo gledam svaki put kada uđem na neko predavanje na kojem imate samo nekoliko studenata koji nisu u ovoj kategoriji nezainteresovanih. Ovi nezainteresovani kasnije u životu najčešće postaju i nezadovoljni svojim poslom, platom… Očekuju prvog meseca rada na nekom poslu ogromne pare, jer su, Bože moj, oni zaposleni…!

Ukratko: “Pomozi sebi i Bog će ti pomoći”

Tekstove u kontekstu priče koju je napisao Ivan imali su još i Vuk Stanković, Nebojša Radović, Ivanhoe, Dinke, Zubarica (a biće ih sigurno još)…

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 6.7/10 (3 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)
Podrška Ivanu Miniću u borbi protiv nezainteresovanih!, 6.7 out of 10 based on 3 ratings

Povoljno!

Digitalni Pre-Marketing

Naručite knjigu "[Digitalni] Pre-marketing"!

Digitalni Pre-Marketing objašnjava potrebne preduslove za rešavanje problema koji vas sprečavaju da dođete do značajno boljih marketing i PR rezultata na internetu.

Naručite klasičnu ili e-book verziju knjige .>>

Tagovi: 

Autor teksta: Dragan Varagić, 22/01/2012, RSS

37 odgovora na Podrška Ivanu Miniću u borbi protiv nezainteresovanih!

  1. Ivan Minic says:

    Hvala na podrsci! Lepo receno…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 1.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  2. Kurir je onim besmislenim tekstom i napadom na Ivana samo sebe zakopao, tipično za njihov stil pisanja, prenaduvani senzaciolizam, beobrazluk, drskost i vređanje, a sve naravno bez i jednog relanog argumenta.

    Obična žuta štampa, koju niko ko ima 2 grama mozga u glavi ne shvata ozbiljno.

    A apsolutno i 100% se slažem sa ovim: “Pomozi sebi i Bog će ti pomoći!”

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  3. Vlastimir Cobrda says:

    Izvuceno iz kontexta “krivi su im svi – samo ne oni”, perfektno si to napisao Dragane…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  4. PhTx3 says:

    Mislim da se suviše razmišlja na način “crno i belo”. I na jednoj i na drugoj strani. Nije baš sve tako jednostavno. No, dobro, svako ima svoje mišljenje, samo bi bilo lepo da postoji konstruktivan dijalog i međusobno razumevanje, pre nego bacanje kamenja sa obe strane. Ipak, Srbi smo, pa to valjda ne ide tako lako, tvrdoglavost nam je u genima. Imam osećaj da se svi stavljaju u poziciju “žrtve”. Kako god, malo sam pratio razvoj situacije, pročitao sam i Minićev sporan tekst kao i odgovore na isti, iskreno… mislim da niko nije u pravu. Svi bi, u stvari, samo da nametnu svoj stav drugoj grupi. I to je centar ove “svađe”. Nema tu ništa toliko dubokoumno.

    Ovo je, naravno, samo moje mišljenje, ostali se ne moraju složiti sa njim.

    Pozdrav,
    J.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  5. Psihologija kaze da imamo dve grupe ljudi tip zaposlenog koji hoce stalno da radi i ima stabilnost odradi stvari i ide kuci a ovi drugi preduzetnici koji riskiraju zivot i rade za sebe, stvaraju i muce se. Teze je biti ova druga grupa ako ti sistem podkopava zakonima, porezima i lomi ti noge. Ako mi nepromenime državu, nesmenimo političare i pošaljemo ih u penziju nema nama spasa. Ura Revolucija!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  6. Milan says:

    Takođe, razumem i slažem se sa Ivanom, ja sam od novembra krenuo put internet preduzetnika, ubijam se od posla, pa videćemo da li ću istrajati. Ovakvi tekstovi mi daju i jačaju motivaciju da se može istrajati!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  7. Miroslav Stojakovic says:

    Tekst je dobar, tacan. Ipak, na jednom mestu je katastrofalan. Trudnice! Upravo cilj tog novca koji zena i njen muz zarade je da podignu svoju porodicu. Nije, ili bar meni nije, da umesto golfa 4, vozim golf 5, umesto da imam dvoje, troje dece.
    A i toj firmi je dugorocan cilj da nahrani i obrazuje decu svojih zaposlenih. Ako to nije cilj te firme, onda joj ne vrede ni nove kancelarije, ni vozni park jer je ona bezlicna, nasminkana masina za ljudskih sudbina.
    Ima puno neradnika, puno nadobudnih, bezobraznih i bahatih ljudi u ovoj zemlji. Imam svakodnevnih problema zbog njih, ali samo ta, neka nova decica mogu da izbrisu i pomognu da nestanu ti reptili. Buducnost nije na tekucem racunu firme, buducnost je u deci koja ce i tu firmu i ovu zemlju za dvadesetak godina oplemeniti.
    Razmislite iz tog ugla. Jer Vi ste deo obrazovnog sistema i Vi sada kreirate buducnost. Dosta dobro radite, ali ne zaboravite da svi Vasi studenti su nekada bili bebe. Ako nema beba, nece biti ni Vasih studenata, firme pomenutog autora teksta, nase zemlje… a, sada novi automobili ce biti iseckani na otpadu…
    Srdacan pozdrav,
    Miroslav Stojakovic.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  8. Mislim da je čalanak u Vremenu sasvim na mestu i vrlo realno gleda na dešavanja.

    Mnogi nazovi internet biznismeni dele lekcije ljudima kao su lenji, neznalice ili prosto glupi pa zato i neuspešni i sami krivi za to što nisu zadovoljni onim što su postigli, poptuno zanemarujuči okruženje i sredinu koji su sve smo ne pogodni da ljudi uspešno započnu neki samostalan posao.

    A da ne pričamo o tome kako ti siti biznismeni ne bi baš smeli da se pohvale kako su započeli svoj biznis.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  9. Marina says:

    U potpunosti si u pravu! Na žalost, pored toga što je sistem takav da mlade ljude niko ne priprema za realnost, problem je u velikoj meri i u tome što su roditelji te dece rasli i živeli u nekom sasvim drugom sistemu. Šta da nauče decu? Da će “dobiti” posao, raditi od 6-2, imati slobodne vikende , imati sve ono što su oni imali pre 30 godina ? To vreme je davno iza nas a koliko je ovo društvo prihvatilo tu činjenicu vidi se iz stanja u kome nam se nalazi država 🙁
    Što se Ivanovog teksta tiče, potpuno mi je jasno zbog čega se podigla tolika prašina.
    Imala sam prilike da vidim “obe strane medalje”, 20 godina sam radila za druge a od nedavno sam preduzetnik i moram priznati da se divim Ivanovoj hrabrosti da nam svima zajedno “tresne po nosu” brutalnu istinu koje smo svi svesni a o kojoj niko ne govori.
    Odgovorna sam osoba i znam da će kod zapošljavanju radnika IPAK biti od presudnog značaja upravo ono što je Ivan napisao, jer ne mogu sebi da priuštim da zaposlim radnika koji će da me košta a koji neće donositi profit, jer bih time ugrozila i sebe i svoj posao a i ostale zaposlene i njihove porodice. I to je to, iskreno.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  10. Jovan Jović says:

    Ako neko sebi za pravo daje da nekoga nazove stokom, a ne smeta vam, razmislite… možda se po njegovom mišljenu i vi tu nalazite. Samo sačekajte da vas obradi u nekoj novoj temi. Ne cenim takve ljude i zgražavam se od čitanja takvih tekstova. I ja sam preduzetnik i nikada nisam otpustio niti diskvalifikovao radnika iz takvih razloga.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  11. Voleo bih da verujem da će ovakvi tekstovi vremenom prevladati defetizam, a pogotovo da će ugasiti orkestriranu hajku na “prljave i zle privatnike” koji se iz čistog sadizma bave čime god se već bave.

    Ali neće.

    Što kriza bude gora, biće sve više katanaca na radnjama i fabričkim kapijama, i sve MANJE preduzetnika. I biće sve glasniji oni koji će u svemu tome videti nekakvu tajkunsku zaveru, i koji će pozdano znati da su oni (preduzetnici) za sve krivi. I svaki roditelj će svojoj deci pre poželeti neki “siguran” (državni) posao, nego da se izlažu toj nemogućoj situaciji. A kriza će BITI SVE GORA baš zato što “satiranjem” preduzetnika definitivno gubimo šansu (kao društvo) da bilo šta promenimo ili pokrenemo.

    Nek nam je bog u pomoći.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  12. zubarica says:

    Ja mislim potpuno isto što i Miodrag, da ne prepisujem.

    @PhTx3
    Dragi kolega, stvar JESTE crna i(ili) bela. Ja bih jako, jako volela da nisam u pravu, ali skoro 25 godina čekam da neki ljudi preuzmu odgovornost, da krenu da se bore, da uče SVOJ posao, sve tome slično.
    Ne da budu preduzetnici, to nije od značaja, to je samo jedan od mogućnih okvira za ovakve priče.

    Kako g. Varagić reče, to ne znači da ja tog nekog mrzim, da je loš čovek, da ovo ili ono – jednostavno znači da se saplićem preko takvih pola života, a da ne vidim promene.

    Dakle, nema ličnog stava; kako napisah kod mene na blogu – mi smo ovakvi, oni su onakvi, matter of fact. I nećemo biti drugačiji, koliko god se to nekom ne dopadalo.

    @Miroslav Stojaković,
    mislim da je to što ste rekli jedan od KRUPNIH kamenova spoticanja: moje tvrdo uverenje je da je Ivan samo napisao ČINJENICE.
    Ja trenutno imam jednu zaposlenu koja se porodila pre par nedelja, samim tim – bila je i trudnica :). I nije prva, mislim da je četvrta ili peta za sve ove godine.

    Sve što je Ivan napisao o trudnicama nije ličan stav, nego ČINJENIČNO STANJE.
    Ja volim i cenim svoju mladu koleginicu, i ja sam bila trudnica, i ovo i ono – ali je prilično pitanje koliko ću moći ovako da izdržim.

    Tome što je Ivan napisao NISU KRIVE TRUDNICE, ni poslodavci, zna se ko je. Nisam ja izmislila da ne mogu da zaposlim drugog dok je koleginica na bolovanju, i da moram da radim dve i tri smene, zna se dobro šta je tome razlog, a verujte da nije moja volja ni želja…
    Prosto je tako.

    @Dragan Varagić,
    moje duboko uverenje je da je ono što je Ivan napisao, kao i ovo što ste vi napisali – daleko, DALEKO tvrđe i okrutnije u realnom životu.
    Nema laži, nema prevare.
    A oni kojima se ne dopadaju ČINJENICE, ne treba da se ostrvljuju na Ivana Minića…
    Don’t shoot the messenger.
    Jer on je – po meni – samo naglas izgovorio.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 1.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  13. Činjenica je da problem trudnica i trudničkog bolovanja mora da rešava sistemski država, i to nije u vezi sa ovim što sam ovde pisao.

    Poznajem jednog čoveka koji je lepo iskoristio postojeće mogućnosti u vezi sa dodacima za trudnice, a ima ih nekoliko u svojim frizerskim salonima, i pronašao je neku računicu za zapošljavanje devojaka koje veoma brzo nakon toga zatrudne…

    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  14. zubarica says:

    Tačno tako, Dragane.
    Ja svoju ljupku mladu koleginicu volim cenim, poštujem, dala bih joj 150.000 platu (i zaslužila je!), ali – “začudo” – ne mogu.
    Pošto je – kao i u svakoj zanatskoj radnji gde poslodavac radi barabar sa zaposlenima – apsolutno TRANSPARENTNO odakle dolaze pare, kao i kuda idu – tu nema mnogo šta :(.

    Od kraja 2009. godine sam otpustila troje – jedno po jedno.
    Niko nije reč rekao.

    Zato što im je bilo savršeno jasno da nema odakle. Normalno je da su videli da npr. grejanje za dva radijatora košta koliko polovina doprinosa za jednog od njih, ZNAJU da sam dala sve od sebe.

    I tu opet dolazimo na Ivanovu polaznu tačku iz spornog teksta: zaposleni koji ne vidi (!) da se nema, da ne može, i još 1001 stvar, kojem NIJE JASNO – ne radi kod mene, niti je ikad radio, niti će.

    Svest o sebi, svest o poslu, svest o drugome, svest o društvu, preuzimanje odgovornosti.
    Sa obe strane, da ne bude zabune…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  15. Drago mi je što ste akcenat u diskusiji pomerili na obrazovanje. Čovek koji zna biće bolji i kao preduzetnik i kao zaposleni, čak i ukoliko radi za poslodavca koji zagovara neoliberalni socijalni darvinizam.
    Kažete da se u potpunosti slažete sa stavom g. Minića da je svako kovač svoje sreće. Dobro zvuči. Traži od čoveka da bude odgovoran za svoj život. Potpisujem. Ali, da li se slažete sa implikacijama tog stava? Zaposleni su zamenjivi. Da, jesu. A šta ćemo sa nezaposlenima? Pa još ako su trudnice, mlade majke, ili imaju više od 55 godina? Ili neki još teži hendikep za koji su, zar ne, sami krivi? Lapot? Baciti ih sa vrha stene?
    Problem sa izvornim tekstom, kako sam ga shvatio, nije u tome što na grub način sasipa istinu u lice, već što generalizuje tamo gde postoje razlike. O vrednostima koje g. Minić zagovara se, naravno, može i mora raspravljati – treba li da se trudimo oko socijalne pravde, šta je merilo uspeha i da li se načelo “zamenljivosti” može primeniti i na preduzetnike, a ne samo zaposlene.
    Da ne ostane nejasno – ne osećam se ničim lično pogođen, iako nisam preduzetnik i iako se približavam famoznoj 55.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  16. Miroslav Stojakovic says:

    Kada sagledam ove komentare, vidim jedan neverovatni paradoks. Svaki komentar, ali i tekst autora koji se komentarise je tacan.

    Podseca me na onu situaciju u Nisu, kada je stari deda nozem napao dva komunalna policajca jer su ga sklanjali sa ulice jer je prodavao neku sirotinju iz kuce. Razumem i komunalne policajce – rade svoj posao, razumem i dedu – bori se za goli zivot, bori se za malo hrane u narednih par dana, a ne daju mu da je ima.

    Tako je i ovde. Razumem preduzetnike, moj otac je bio preduzetnik preko dvadeset godina. Znam koliko je to tesko u ovoj zemlji, znam koliko je tesko zaposliti i naci dobrog radnika, dobar radnik pre ili kasnije postane preduzetnik. Ali, zao mi je i sto je trudnoca postala toliko nepozeljna, sto deca nisu na prvom mestu.

    Postoji i resenje ovog paradoksa, gde su svi u pravu istovremeno i gde svi imaju da prebace nesto onom drugom. Resenje je u staroj poslovici: ZAVADI, PA VLADAJ!!! Zuti jahaci srpske apokalipse su oni koji su i od radnika i od preduzetnika napravili gladijatore u areni. Nije mi samo jasno sto im je to trebalo.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  17. Tomislav says:

    S obzirom da se radi o odnosu poslodavaca i radnika, hteo bih samo da vam skrenem pažnju na Infostudov sajt koji se bavi upravo ovime:

    http://www.mojtim.com

    Sajt pruža korisne informacije i alate za regrutaciju, selekciju, organizovanje i motivisanje zaposlenih, podizanje radne uspešnosti i generalni razvoj ljudskih potencijala, čime pomaže u građenju i vođenju uspešnih timova.

    Sajt je podjednako koristan kako malim, tako i velikim poslodavcima!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  18. Zarko says:

    Stvari jesu crne i bele kada se pogledaju kao pojedinacni slucajevi. Svako ko imalo ima sirinu da se izdigne se iznad sopstvenih iskustava videce generalno sivilo.
    Kukaju podjednako i radnici i poslodavci.
    Tesko je podjednako i radnicima i poslodavcima.
    Neodgovorni su i radnici i poslodavci.
    Daju svoj maksimum i radnici i poslodavci.
    Postoje odgovorni i radnici i poslodavci.
    Za svoju losu situaciju odgovorni su i poslodavci i radnici.

    Kad sve ovo izmiksujete dobicete realnu sliku ne o zivotu i poslovanju u Srbiji, dobicete realnu sliku o ljudima, jer i jedni i drugi su ljudi (barem ogromna vecina).

    Problem sa Ivanovim tekstom nije u realnom prikazivanju stvari. Trebamo da budemo slepi da nevidimo govna u kojima smo do guse.
    Problem je sto neko ko ima 26 godina i od koga se ocekuje da sutra preuzme ovu zemlju ili bar utice na to kako ce ona izgledati brani stavove koji podrzavaju socijalnu netrpeljivost i nepravdu, a sve pod izgovorom da je to realnost. Malo sam stariji i oduvek je realnost bila grozna, ali bar moje generacije nisu rekle jebi ga navikni se. Svako od nas se trudio da uradi nesto dobro da promeni tu realnost, ili je bar pricao sta treba promeniti. Necu da budem crn jer verujem da ce Ivan kada se bude sreo sa zivotom (zivot nije samo posao i zajebancija), kada bude odgovoran prema svojoj deci (ne mislim na finansijsku odgovornost), uvideti sta su istinske vrednosti zivota i koliko simetrija posao-porodica od nas pravi bolje radnike, bolje poslodavce i bolje ljude, a sve zbog bolje Srbije.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  19. Slažem se, ali nije to sve. Imam kolegu koji mi kaže “Zašto da se mučiš za 50 hiljada?”, “Koja je fora da non stop izbacujem sadržaj na sajt ako ništa ne zarađujem, izbacivaću kad ja to hoću!” Otprilike je poenta da ne želi da “se muči”. Zašto? Zato što mu roditelji serviraju pare svaki mesec, i može da ne radi ništa. Nego, ja ne mogu da ne radim ništa ne zbog para, nego zbog sebe, nešto me interesuje u životu, ima bezbroj stvari koje hoću da naučim, upotrebim i ljudi da upoznam.

    Najstrašnije je to što su nezainteresovani. Zato i ne mogu da shvate ako ja hoću da radim, pravim sajt i učim u isto vreme. Kaže, “Ti bi samo pare da zaradiš”. Pa nije to, ja bih samo da ne dođem u situaciju da ne radim ništa! Neko ceo život čeka da mu se nešto desi, ne preduzimajući ništa, jer, jelte, “moraš biti rođen” za ovo ili ono. Koliko god da sam uradio, malo ili mnogo, nešto radim, i nešto će biti. Ako ništa ne radiš, ništa neće ni biti.

    Ivanov primer da Burek prvih 6 godina rada nije ništa zaradio je odličan primer. S tim da pare nisu jedini dobitak, naravno. Tako da, ako ne radiš, i 50 hiljada ti je malo.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  20. ivana m says:

    Čitala sam taj tekst u Vremenu, ipak je to mišljenje jedne novinarke, koja se definitivno nije našla u koži preduzetnika.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  21. PhTx3 says:

    Ja sam, iskreno, najveci problem video u nacinu na koji je sporan tekst prebacio odgovornost i poslodavaca i drzave sa njih na teret obicnog radnika. Tekst koji je madjarski kolega bloger napisao je, u stvari, vrlo realan i bavi se realnim problemima preduzetnika. Do kraja samog teksta sam se i sam slozio sa onim sto je autor pricao i verovatno da bih razmisljao kao on da sam preduzetnik. Medjutim, Minicev tekst je, iskreno, najobicniji pljuvacki tekst napisan zarad zgrazavanja dela internet populacije. Omasena je poenta i sve se izgeneralizovalo. Radnici su stoka, preduzetnici su napaceni. Hajde da svi budemo preduzetnici. Ko ce raditi? Suvise se usko posmatra na celu stvar. Ne, dragi prijatelji, nije tako jednostavno… Cast postenim preduzetnicima, i malim i velikim, ali cast i postenim i vrednim radnicima. Ima ih, ma koliko neko suvise mlad hteo da ukaze na drugacije. Da se razumemo, ako neko mrzi mentalitet naseg naroda i nase (ne)vaspitanje, (ne)odgovornost i sl., to sam ja, ali brate, postoji granica. Ispade da su radnici govna koja treba pustiti niz WC solju. Nije Ok.

    Naravno, kao i prethodni komentar, ovaj komentar je moje misljenje i ne morate se sa njim sloziti niti on mora biti tacan. Bilo bi, ipak, lepo da ga barem uzmete u razmatranje, jer samo u razmeni misljenja mozemo nauciti nesto novo. Ako samo kao konji gledamo napred, niti levo, niti desno, nismo nista naucili. Ja se slazem delimicno sa stavovima iznetim na racun radnika, preduzetnika itd., ali ne sa svim. A do sad nisam video nijednu “poznatiju” osobu iz sfere blogovanja, a koja pdrzava Minicev tekst i stav, da je pokusala da razume situaciju u kojoj se obican radnik nalazi.

    Propaganda, nista vise.

    PoZ,
    J.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  22. bojana_mala says:

    Ovaj komentar pisem iz ugla majke petogodisnjeg deteta, preduzetnice koja zaposljava i 3 zene (sve u fertilnom periodu zivota, a od njih je jedna udata i ima dete od 4 godine), NGO aktivistkinje i osobe koja je radila za 3 poslodavca, razlicita po velicini, delatnosti i strukturi. Imam 32 godine. Ovakav uvod sam smatrala obaveznim, kako bih predupredila argumente da ne znam kako je biti u “ovoj”i “onoj”kozi. Na zalost znam, i iz tog iskustva ja se mogu sloziti sa tvrdnjom da ova tema nije ni crna ni bela. I mogu da razumem i i bes i bespomocnost i jednih i drugih.

    Medjutim, ono sto ne mogu da razumem je poenta ovakovog nacina promocije internet zajednice u Srbiji. Ne mogu da razumem da ljudi kojima su puna usta komunikacija svakakvih vrsta, na ovaj nacin prenose svoje poruke, kakve god one bile. A jos manje mogu da razumem dezurne koji po svaku cenu podrzavaju stavove “saboraca” ili “sapatnika” ili kako god, ma o cemu se radilo. I ovo nije prvi put.

    Otvoreno zagovaranje stava i njegova primena u praksi da zene koje planiraju radjanje nisu pozeljna radna snaga jeste krsenje odredaba i Zakona o radu i Zakona o zabrani diskrimanicije, potpuno isto, kao sto je i nasilje nad ucenikom 6. razreda osnovne skole krsenje Opsteg Protokola za zastitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja i Posebnog Protokola za zastitu dece i ucenika od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja u obrazovno-vaspitnim ustanovama.

    Ali, da li ce srpska online sfera histericno zastupati poruke jedne ili druge grupe propisa, zavisi od toga sa kojim od njih i na koji nacin se susreo neko od njenih pripadnika. A i jedna i druga su nam pristigle iz prvca odakle je i Paypal, na primer. I tamo se, kao i Paypal, smatraju civilizacijskim tekovinama.

    Po nacinu na koji se daje argumentacija u prilog stavu Ivana Minica, moglo bi se zakljuciti da na isti nacin treba da pristupamo i problemu vrsnjackog nasilja. Zasto, jednostavno, detetu koje ga trpi ne kazemo: izvini, ali, takvo je vreme doslo, ili tuces ili dobijas batine? Ja to nikad ne bih mogla. Iako moje dete nije skolskog uzrasta, medju prvima sam iskazala podrsku skorasnjoj online inicijativi na ovu temu i bila spremna da u njoj uzmem aktivno ucesce. Zato sto mislim da nije ispravno, zato sto nije dozvoljeno, zato sto nije pravedno, zato sto je krsenje prava na telesni integritet i dostojanstvo deteta!!! Ne zato sto imam bilo kakve licne ili profesionalne relacije sa osobom koja je pokrenula citavu pricu.

    I potpuno na isti nacin prilazim ovom problemu. Da bismo dosli do toga da pricamo o detetu skolskog uzrasta, neko mora da ga rodi i da brine o njemu.

    Sve ovo je moglo da se kaze i na drugaciji nacin. Nema potrebe da i ja podvalcim da u celoj pricu najvecu odgovornost snosi drzava. Ali, sta da radimo, tu smo-gde smo. Umesto da se vrtimo u krug i prebacujemo loptice sa poslodavaca na zaposlene, sto nas nigde nece odvesti, zasto da zajednickim snagama ne vrsimo pritisak na drzavu da makar malo olaksa i jednima i drugima. Na primer, da skrati porodiljsko odsustvo a na racun toga promovise i podstice fleksibilne oblike rada sa skracenim radnim vremenom, rad od kuce i sl. Tada vecina zena koje su pre trudnoce odgovorne obavljale svoj posao ne bi ni imale potrebu da sede kod kuce svih 12 meseci. Da promeni propise o naknadama za bolovanje i porodiljsko odsustvo tako sto ce sa kicme poslodavca skinuti teret birokratije i isplacivati naknade direktno radnicima. Kako se niko nije setio toga?

    Naravno, zato sto se nema vremena u surovoj trci za profitom. “Nisu moja posla, ne tice me se, nisam socijalna ustanova”. Sve je to tacno, ali, svi smo svedoci kraha koncepta neoliberalizma u najsurovijem obliku na globalnom nivou, a, poslednja recenica iz ovog teksta gospodina Varagica moze se primeniti i na dobar broj poslodavaca. Izvinite, ali, meni nije normalno da vlasnik firme vozi besne automobile, kupuje stanove za kesh, letuje i zimuje na elitnim lokacijama, a za to vreme zaposleni su prijavljeni na minimalac sa 10 radnih dana godisnjeg odmora.
    Iz mog iskustva potrebno je samo malo dobre volje, a cak nisam sigurna koliko je ljudi koji zastupaju jedan ili drugi stav uopste pokusalo da iz druge perspektive sagleda problem u praksi, u ovom konrektnom slucaju da zaposli zenu koja u svom petogodisnjem planu ima prosirenje porodice. Ili svoj stav formiraju samo na osnovu prenosenja iskustava iz svog neposrednog okruzenja?

    “Sit gladnom ne veruje”- ogromna istina, ali, tek ne gladan sitom, a jedan bez drugog ne mogu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  23. Čaba Nađ says:

    @bojana_mala
    Slažem se da bi trebalo izvršiti pritisak na državne organe po ovom pitanju međutim stvarnost je upravo onakva kako Ivan Minić opisao.

    Nažalost školstvo još uvjek funkcionira kao za vrijeme bivše Yuge jedini odmak su napravile privatne škole… koje opet na kraju obrazuju one koje imaju dublji đep a ne nas obične smrtnike.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  24. Marko says:

    dobar predlog

    Da promeni propise o naknadama za bolovanje i porodiljsko odsustvo tako sto ce sa kicme poslodavca skinuti teret birokratije i isplacivati naknade direktno radnicima. Kako se niko nije setio toga?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  25. bbq says:

    1. Prvo se prigovara radnicima da su obicne neznalice i zamenljivi stoga zavisni od poslodavca, onda se kuka na drzavu i priznaje da su poslodavci zavisni od drzave. Zbog cega ste vi onda zavisni od drzave, zbog cega drzava moze da hapsi, drzi u pritvoru i odugovlaci sudjenje onoj dvojici momaka iz Kragujevca. Da odredjuje porez, kako joj volja. Po Minicevoj logici, sami su sebi krivi sto su zavisni i zamenljivi. Znaci tamo neki cinovnik zato sto moze cini sta mu je volja. Osnujete stranku, pa uredjujte drzavu, ne kukajte na istu kada vec prozivate radnike zasto kukaju na vas.

    2. Da li ste probali da lecite ljude, da ih operisete, da pravite hleb, jogurt, sir. Kao sto vas briga za pozadinu price oko mleka, tako i mene briga za pozadinu price oko preduzetnistva, ne pada mi napamet da se stavljam u poziciju nekoga drugog, jer je 7miliona drugih samo u Srbiji. Ne obezbedjuje meni poslodavac egzistenciju vec platu, to je obligacioni odnos, ako ne radim onako kako se od mene ocekuje otpustite me to je bar lako u Srbiji, ako radim hocu platu u iznosu kada smo se dogovorili i u dan kada je dogovor. Ako to ne mozete da ispunite neko ce drugi pokriti vas deo trzista.

    3. Za zene od 55 godina koje nemaju drugu alternativu, kakvu alternativu ima neko od vas kada se susretne sa nekim bokserom ili kriminalcem sa oruzijem, sto ste sebi dozvolili da budete slabiji, sto niste trenirali svaki dan, sto niste isli na obuku rukovanja oruzijem, borilackih vestina. Pa drzava i postoji da stiti te koji nemaju alternativu, te koji su slabiji.

    4. Trudnice necu ni komentarisati, ako firma nema novca da placa punu naknadu za porodiljsko/trudnicko ne treba ni da postoji.

    Posto se Minic poziva da samo ovakav ton ima efekta, recicu: Da si ulozio energiju u razvoj glave a ne dupeta, znao bi da je jedini dokaz da ste uspesni, sposobni, preduzimljivi ako mozete da pomazete onima koji to nisu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  26. Perikle says:

    Dragi mi blogeri, prestanite da branite Ivana Minica, time mu samo jos vise pogorsavate situaciju.

    Lik je posle toliko pobeda sam sebi dao autogo. Desava se svakome. Mlad je, nalozile su ga barabe da napise nesto kao sto je napisao onaj madjai i jebi ga. Rekao je neke stvari koje nije trebalo.
    I zbog svega sto je napisao u svom nesrecnom blogu niti ga manje cenim, niti manje postujem. Svako ima pravo na gresku.
    Samo prestanite da ga branite, jer izazivate ljude da ga jos vise pljuju. Predbojite komentare za i protiv i videcete. Pustite da se slegne prasina, da se smiri situacija, a on je ves shvatio u kom delu svog teksta je pojeo govna.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  27. Piskaralo says:

    Marko, poštovanje, setilo se Udruženje Roditelj, poslalo je još prošle godine ministarstvima (zdravlja i rada i soc. politike) jer su oba nadlezna za odredjeni deo nadoknada predlog izmene. Znate sta su nam odgovorili –
    ne mogu to da urade jer bi to DRŽAVI poskupelo troškove! Pa vi vidite ko na koga svaljuje odgovornost. Inače, skenirani odgovor ministarstva možemo Vam poslati na mail ako želite 🙂
    POtpuno se slažem sa onim što kaže Bojana_Mala, a dodala bih konkretno, ako bi se promenio zakon i u tom smislu da očeve obavezeuje/motiviše da deo odsustva moraju da uzmu oni (kao na primer u Hrvatskoj), odmah bi se i deo tog čuvenog problema trudnica rešio…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  28. Marko says:

    @ piskaralo
    Možda bi državi i poskupelo troškove ako bi sama sve administrilrala,
    ali sistem gde bi poslodavac obradio dokumentaciju i dostavio nadležnima, a koji bi postom samo umesto na račun poslodavca uplaćivala direktno na račun porodilje, meni se ne čini kao posebno povećanje posla. A pride što bi to zaštitilo porodilje od nesavesnih i neažurnih poslodavaca. Ali mislim da je to već daleko skrenulo od prave teme, zainteresovanosti ljudi da nauče više i postave sebe u bolju poziciju.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  29. Svako misli za svoje probleme da su (skoro) najgori. Meni se smuči život kad vidim nesrećne ljude da na ovu zimu prose, sa pokidanom kutijom za lekove pored činijice u kojoj je neko ubacio par puta po 5 din! Da je malo limita u predizbornim kampanjama, reda u platama fudbalera Manchester City-ja i morala u društvu, bilo bi nam mnogo bolje.

    Ivana ne treba linčovati zbog ovog teksta jer je argumentovan i realan, predstavlja jedan legitiman pogled na stvarnost iz njegove (dobrim delom i moje) perspektive. Sistem i dalje posmatra preduzetnika kao nekog u blagostanju (sve tarife za pravna lica su skuplje nego za fizička: računi, takse…).

    Sa druge strane, ni slučajno se ne sme zanemariti druga strana (trudnice pre svega, potom “obični” radnici, ljudi u kasnim srednjim godinama bez posla). Ne možemo ih kriviti što nisu sebi obezbedili alternativu.

    Otac mi kaže da ih je tadašnji sistem dresirao tako da ne moraju razmišljati o svojoj egzistenciji 20ak godina kasnije! Nisu morali da završe fakultet, znaju 3 svetska i 7 programskih jezika da bi imali šansu za pristojan život! Ko zna, možda će za 20ak godina doći takva anarhija da će opstajati samo oni sa 100+ kg čistog mišića a nama će biti kasno da se ozbiljno pozabavimo bodybuilding-om!

    Imam odbojnost prema člancima sa 100+ komentara jer već vidim gomilu utrošenog vremena koje je moglo mnogo efikasnije da se iskoristi.

    Neko je lepo rekao: “Mišljenje je kao dupe, svi ga imaju!”…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  30. Ivan Minic says:

    Sporni tekst prebacuje odgovornost za radnikov zivot na radnika. Ne sa drzave, ne sa poslodavca, vec sa “sudbe klete” i slicnih apstraktnih pojmova kojima opravdava nezainteresovanost da se sopstvena situacija unapredi. Gotovo svako od nas moze da uradi nesto i svoju situaciju kroz par meseci ili godina znacajno unapredi. Oni koji ne mogu, ne moraju. Kada bar deo onih koji mogu to uradi, i njima ce biti bolje jer ce ziveti u stabilnijem, smislenijem i normalnijem drustvu.

    Pominje se situacija prosecnog nezainteresovanog radnika koji nema ni jednu realnu vestinu i znanje, radi klasican manuelni posao koji moze raditi bilo ko drugi ko nema nikakvu kvalifikaciju, sa situacijom gde drzavna institucija dvojicu divnih ljudi koji zaposljavaju mnogo dusa zatvori na devet meseci bez ikakvog osnova i umalo im unisti sve sto su stvarali? Kao, ako je taj radnik kriv, i oni su analogno, krivi sto su najebali? Smesno i tuzno.

    Preduzetnicka prica je vrlo jednostavna – ako si dovoljno dobar opstanes, ako nisi, ugasis se uz manje ili vise problema. Taj deo nikad nije bio sporan. To su ljudi koji su odlucili da pokusaju da uzmu stvar u svoje ruke, i ako ne uspeju, od mene imaju dubok naklon. Imaju svi koji preuzmu odgovornost za sebe i svoje na sebe. Samo, takvih je jako malo.

    Zene od 55 u 55 godina nemaju drugu alternativu, ali negde bi svakome od nas trebao biti cilj da barem delimicno svoju situaciju resimo ranije i da u ozbiljnije godine udjemo sa manje strahova. Ja jako dobro znam kako izgleda imati dva invalidska penzionera sa sramotnim penzijama u kuci, osnovni razlog zasto sam poceo da radim i zaradjujem je jer nije imao ko drugi.

    Firma koja ne moze da placa naknade za trudnice ne treba da postoji? Odlicno. To i dalje ne menja cinjenicu da su one ozbiljan teret za svakog manjeg preduzetnika i da su zloupotrebe u vecim firmama sve cesce. Ja sam lepo rekao, od radnika koje sam ja birao na osnovu kriterijuma koji su meni vazni, nemam problem sa porodiljskim bolovanjima. To je trebalo da se desi sa dve koleginice, ali se nije desilo. Da jeste, ne bi postojao problem. Savrseno razumem one kod kojih bi, narocito ako je to posledica prevare. To nije paranoja, to je realnost. Ja zelim porodicu, podrzavam svakog ko je zeli, ali prosto, to nije opravdanje za stvari kojima se pribegava. Budimo korektni pre svega i sve ce biti bolje. Uvek ce biti deo jedne strane koji ce biti nekorektan, deo druge strane koji ce biti nekorektan, ali to ne daje za pravo nama kao pojedincima da budemo takvi. Svako treba da krene od sebe. Situacija je losa, ali to je samo polazna situacija.

    To ne treba da bude tako, ali je tako. To je realnost, danas i sada. Na nama je da za 10 ili 20 godina ne bude vise tako, ali taj pomak mogu napraviti samo oni koji rade na svojoj situaciji, i oni koji su svesni kakva je realnost oko njih. Dobre namere su beskorisne, ako nisu praćene odgovarajućom akcijom.

    Posla ima. Para ima. Ljudi koji su spremni da rade, koji su spremni da uce, nema dovoljno. Meni je zao sto ljudi sa prosecnim platama ne mogu da izdrzavaju svoje porodice i funkcionisu normalno kao sto mogu u uredjenim sistemima, ali to je realnost. U njoj zivimo i njoj se prilagodjavamo. To nije preko noci tako, to je tako 20 godina.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 1.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  31. bojana_mala says:

    @Ivane, Vi, dakle, definitivno posmatrate situaciju iz vrlo uske perspektive i sopstevene profesije.
    Da, svima nam je cilj da 50-te ne cekamo sa strahom. Ali, ne mozete kriviti ljude koji su u Vasim godinama imali debele razloge da veruju u malo drugaciju buducnost. Da je tada bila drugacija situacija, verovatno ne bismo 2012 pricali o ovom problemu.
    Dalje, Vi kazete, para ima, posla ima. Mozda u IT sektoru ili u drugim usluznim delatnostima, kojima se i ja bavim, jos za neko vreme. Znate li ikoga ko se bavi bilo kojom delatnoscu iz primarnog i sekundarnog sektora ko moze ovako olako isto da potvrdi? Da li to znaci da svi oni koji u svojoj struci ne mogu da nadju adekvatno placen posao treba da predju npr na e-trgovinu ili se prekvalifkuju i postanu dizajneri, marketing strucnjaci i sl? Pa neko nesto mora i da proizvodi, inace odosmo jos gore.
    A onome ko je vlasnik proizvodnog pogona, potrebna je struktura radnika koji nemaju preduzetnickog duha. Jer ako ga imaju, oni nece da dzedze po 8 sati za masinom.

    Poenta je da instrumenti socijalne politike i odgovornog poslovanja moraju da postoje, oni su civilizacijska tekovina. Ljudsko drustvo odmaklo je sa stupnja proste borbe za zivot i hranu. Drzava mora da zastiti slabije do jedne razumne mere, slazem se sa tim. Ali, dokle svi budemo stvari posmatrali iskljucivo iz svog ugla, nazadovacemo kao drustvo u svakom obliku.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  32. Ivan Minic says:

    Mogu da krivim nekog ko je u mojim godinama imao drugaciji pogled, jer to znaci da svoj pogled od 25 do 50 godine nije menjao, a to obzirom na to sta se desilo u poslednjih 25 godina ovde nije bas pohvalno, a ni razumljivo.

    U industrijskoj proizvodnji tesko mozemo biti konkurentni, ali u service based ekonomiji mozemo…

    Ljudsko drustvo je mozda odmaklo od borbe za hranu, ali nase nije, bar ne mnogo.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  33. Gordan says:

    Inave, Ivane, Ivane….

    Da li je moguce da pricas takve stvari?

    Pa jel moze Srbija da zivi od IT?
    Reci mi jednu zemlju koja zivi od service based economy.
    Mislis li da Grcka zivi od turizma?
    Mislis li da USA zivi od IT-a?
    Mislis li da je svejedno, ako se ugasi US Steel Srbija, koji daje 10% srpskog izvoza?
    Mislis li da ljudi koji su ceo zivot kvalitetno radili poslove u zelezari biti krivi ako ostanu bez posla?
    Mislis li da se nisu trudili dovoljno, pa je zli poslodavac propao?
    Mislis li da bi najkvalitetniji medju njima koji imaju 30 godina staza iza sebe naci poso u drugoj zelezari?
    Mislis li da postoji jos neka zelezara u okolini?
    Mislis li da sa svojih 50 godina treba da sele u Pittsburgh?
    Mislis li da ne treba da kukaju ako zbog okolnosti, za koje nisu krivi, ostanu na ulici?

    Da li uposte mislis ili samo mislis da mislis?

    Okreni se oko sebe, videces da ako nema manuelne proizvodnje svoje usluge neces imati kome da pruzas.
    E onda ces biti na pocetku, pa ce ti neko reci sta znas da radis rukama, osim da kucas. Sto nisi sinko mislio drugacije kad si bio mlad, ko te sad jebe crkni, zajedno sa svima koji zavise od tebe, jer si kriv sto nisi mislio na vreme.

    Jel nam takvo drustvo treba?
    Jesu li to civilizacijeske vrednosti?
    Jesu li ljudi koji su se podavili na Costa Concordia trebali da se udave samo zato sto se nisu dovoljno jako laktali?
    Zao mi je cinjenice da su ’90 prva stvar kojima je zadojeno tvoje detinjstvo. Vidim da je to ostavilo velike posledice na tebe. Filozofija kojom se ti vodis snadji se ili crkni je dovela do propasti ovog drustva.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  34. Ivan Minic says:

    Ne moze Srbija da zivi ni od cega pojedinacno, ali moze jedan deo ljudi da zivi od toga. Taj deo ljudi ne mora biti 2% moze biti 20%. Prirodne resurse smo rasprodali, druge tesko da cemo izmisliti. Eksploatacija toga je sada vec u drugim rukama, ali ako ucinimo da se podigne malo standard i ljudima koji tamo rade bice bolje.

    Koliko ljudi znas sa scenarijom koji pominjes? Ja znam 200 ljudi koji nemaju zajedno 10 godina iskustva a koji kukaju kako im je tesko, ne rade nista, i kada im se ukaze prilika da nesto pocnu, krenu da objasnjavaju kako je to njima ispod casti i kako nisu zbog toga zavrsavali fakultet 🙂 Samo dajem primer… Deo njih je iz porodice gde roditelji imaju taj problem. Da li bi toj porodici bilo bolje da bar jedno radi iole smislen i ok placen posao?

    Postoje objektivno lose situacije, kao sto je situacija sa US Steel, Zastavom i nekada velikim fabrikama. To je decenijama unistavano, ne moze se sanirati preko noci…

    Ljudi koji su se podavili na Costa Concordia nisu mogli previse da ucine. Bili su u kabinama, zatvorenim, kada je dosla voda. Laktanje im nije pomoglo. Generalno, prva i osnovna stvar koju te uce na obuci za spasioca je kako da onesvestis davljenika. Zasto? Zato sto u panici moze i tebe i sebe da udavi… Laktanje u takvim situacijama ne donosi preterano dobre rezultate, pribranost donosi.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 2 votes)
  35. Nenad Marinkovic says:

    Vise puta sam se premisljao da li pisati ili ne komentar. Neke sam izbrisao a neke nisam ni napisao. Pre svega jer o Ivanu imam dobro misljenje i ne zelim da delujem kao neko ko je protiv njega i njegovog zivotnog stava.
    Kao sto ljudi ne mogu da krive preduzetnike nemojte ni da preduzetnici krive drzavu. Postujmo se uzajamno malo vise, i radnici preduzetnike i preduzetnici drzavnike i drzavnici radnike i preduzetnike. Mozda tada i uspemo daa budemo srecniji i uspesniji.
    Oni priuceni politicari koji su glasacka masina u klupama neka makar nesto procitaju i promisle pre nego sto glasaju za zakone i propise a oni koji ih primenjuju , kako ih primenjuju. Glava ne sme da smrdi ako vec svi moramo da trpimo rep koji smrdi.
    Oni koji brinu o mandatima od 4 godina neka se sete da postoji i peta godina, kao i da je postojalo nesto dobro i pre njih
    Zasto su politicari bitni? Pa da imamo manje promasenih investicija, korupcije, placanja stranih dobavljaca, finansiranja stranaka na ustrb budzeta a vise para usmerenih za podrsku razvoja ne bi mi danas ovo pisali. Da su svi pred zakonima jednaki ne bi zakoni bili ovako primenjivani.
    Uvek ce biti onih vise i manje sposobnih, vise i manje vrednih i radnih, ali to ne znaci da neko sve a drugi nema nista, velicina je pomoci sposobnima da uspeju da bi oni umeli i mogli i da vrate zajednici. Kad unistite one oko sebe ni vi nemate nacin da opstanete.
    A mi stalno trazmo razloge i povode da se medjusobno optuzujemo, vredjamo i ponistavamo.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  36. Виктор Миљковић says:

    Наишао сам на овај текст и можда је већ заборављено и мало касно да коментаришем али ипак ево пар речи.
    Ја разумем у великој мери Иванов став али никако не могу да станем иза целог текста и не разумем најбоље Вашу потпуну подршку.
    Ево шта из сопстевног искуства и разматрања подржавам. На првом месту незаинтересованост младих за знање, за рад и стицање било какве вештине. Стекну диплому и једноставно чекају посао и велики новац. То може да важи на пример за дипломираног етнолога-антрополога који заиста не може много да учини али свако звање носи свој ризик и опет нема друге него да се човек активира, усавршава, прешалта док је млад па како год. Ту је и одговорност државе и факултета који школује кадар за којим не постоји никаква потреба. Али када је ИТ област у питању где је Иван активан, ту не постоје изговори. Изабери област и усавршавај се! Готово сва знања су пред тобом. И не чекај крај факултета па да почнеш да учиш, већ нађи време од обавеза на факултету и провода и мало по мало добићете изузетну одскочну даску. Конкретно говорим о свом случају. За разлику од великог броја својих колега а посебно колегиница, неким својим радом у мимоходу и заинтересованошћу по завршетку факултета добио сам 3 понуде за посао!!! Не лажем, не фолирам, у питању су три понуде и то без моје било какве промоције, чисто на основу неког рада, успеха на студијама и препоруке типа “дајте неког ко мало боље зна”. Није битно какве су фирме, али за мене је био шок, да сви кукају за послом а мени се посао нуди.
    Друга ствар је то да мора да се зна ко ће бити најбоље плаћен. Имаш знање које мало ко има и вредан си и одговоран, по некој логици, мора да ти следује и боља плата.
    И трећа ствар која се односи на то колико је и самим приватницима тешко, ту из свог посредног искуства разумем Ивана али мислим да би морао кривце да тражи пре свега у држави а не у радницима. И слажем се да радници морају знати да и њиховим послодавцима није лако али исто тако да ако желе да буду поштовани морају то поштовање и да заслуже. И то пре свега млади који себи тај бунт могу да допусте док још нису одговорни за своје породице.
    Са друге стране у Србији је 80% разних приватника до свог капитала стигло на ко зна који начин, што су самим тим ко зна какви људи и што им тај капитал и “успех” дају за право да радника гледају као потрошни материјал то је друга ствар. Иако је велика већина послодаваца ткви људи онда и не треба да Ивана да чуди став већине радника, “ја нећу да радим за тебе дан и ноћ за малу плату док огромни део зараде иде теби у руке”.
    И зар је жена од 50-55 година могла себи да обезбеди резервне опције? Прво реч је о људима из другог стистема, реч је о људима који су одгајали породице. Не може Иван очекивати од жена али и од великог броја савесних мушкараца који желе да буду активно укључени у одгајање своје породице, дакле и васпитањем а не само материјално, да проводена послу 10-12 сати, или 8 сати па да се ко зна колико код куће усавршавају.
    Толико и хвала!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  37. Milena says:

    Postovani,

    imam pitanje na koje evo 10 godina ne dobijam odgovor. Završila sam ekonomski fakultet i magistrirala na smeru bankarstvo i finansije. Engleski jezik mi je odličan, “kompjuteri” su mi ljubav i daleko od problema, volim matematiku i nauku, pratim nove trendove koliko mogu, i, eto i ovo da dodam, imam natprosečan IQ. I nikada nisam prošla ni na jednom razgovoru za posao, zapravo zvali su me nekoliko puta u tih nekoliko hiljada poslatih prijava. Godine sam provela radeći jednostavan posao u maloj firmi koja vše ne radi. Tapšu me po ramenu i govore da sam “potencijal”, ali konkretne ponude izostaju.

    Šta mi promiče?

    Hvala na vremenu i veliki pozdrav.

    Milena

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)

Komentari su zatvoreni.