fbpx

Kako zaštiti decu na Internetu?

U poslednje dve godine sve više raste broj akcija i sadržaja u medijima koji su u vezi zaštite dece na Internetu. Ova pojava je sasvim logična obzirom na različite loše vesti koje se tiču Internet zloupotreba, a kako je ove godine već više od 40 odsto stanovništva Srbije na Internetu, patologija svakodnevnog života kod određenog procenta stanovništva nalazi svoje oblike ispoljavanja i na Internetu.

Koliko roditelji poznaju Internet?

Kada je detetu potrebno objasniti kako se prelazi ulica, bez obzira koliko je vremena potrebno za to (prosečnom detetu je potrebno dosta vremena da nauči kako da bezbedno prelazi ulicu, toliko i da mu roditelj veruje), lako je videti da li dete brže ili duže usvaja načine bezbednog ponašanja u saobraćaju.

Globalna statistika pokazuje da preko 95 odsto korisnika Interneta u svetu (pa i kod nas) ne poznaje Internet ozbiljnije od njegovog najosnovnijeg korišćenja (provera i pisanje e-mail poruka, surfovanje Webom, pretraživanje, otvaranje Facebook naloga i njegovo korišćenje na osnovnom nivou…). Preko 90 odsto korisnika Interneta (u svetu i kod nas) Internet najčešće samovoljno koristi za zabavu i iz dosade (kada se ne radi o obaveznim poslovnim procedurama)!

Obzirom da u osnovi roditelji ne poznaju korišćenje Interneta, ne mogu na pravi način da usmeravaju svoju decu na koji način da ona pravilno koriste Internet, naročito u slučajevima kada odrasli ignorišu Internet (jer ih npr. mrzi da uče nešto novo “pod stare dane”), ili ga koriste za svoje potrebe na takav način da je bolje da ga uopšte i ne koriste.

Nije Internet to što otuđuje decu, već zauzetost i/ili nebriga i/ili samoživost roditelja!

Dovoljno je samo malo da se raspitate u svojoj okolini kako vaše komšije, rođaci, prijatelji “upošljavaju” svoju decu korišćenjem kompjutera (Interneta), dok su oni po ceo dan zauzeti da bi uspeli da zarade onoliko koliko mogu da bi bili što zadovoljniji svojim životom.

Npr. u okruženju mog sina (7 g.), 40 odsto dece u njegovom odeljenju (prvog razreda) ima mobilni telefon! Naravno, u jednom momentu je moj sin došao do mene da me ubeđuje kako je i njemu potreban mobilni telefon, i kada sam ga upitao zašto – pa naravno, zbog igrica na mobilnom telefonu! Više od dvadeset odsto učenika njegovog odeljenja ima “dečiji” kompjuter, koji je namenjen mlađem i starijem detetu zajedno, dok znam za jednog učenika u tom odeljenju koji ima svoj kompjuter (sva četiri člana ove porodice imaju svoj kompjuter). Za televizore se nisam raspitivao…

Učiteljica drugog razreda u koji ide ćerka mog prijatelja, pozvala je učenike da mogu s njom da komuniciraju preko Facebook-a. Na njenom profilu ta deca mogu da vide da je ona razvedena i da traži Dating Opportunity! Na istom profilu drži sliku njenog devetnaestogodišnjeg sina odevenog u gaćice!

Ove godine sam čuo izjavu kako trenutno deca u četvrtom razredu ako nemaju Facebook nalog, mogu a budu “izopštena” od strane prijatelja iz razreda!

Kada imate mlađe dete koje veliki deo dana može samo da “organizuje” svoje slobodno vreme zbog zauzetosti roditelja, da li mislite da neće koristiti igrice na kompjuteru, TV ili igrice na mobilnom telefonu? Na žalost, znate i sami da veliki procenat roditelja na ovaj način rešava pitanja angažmana dece dok nisu u školi i na nekim od drugih aktivnosti (sport, muzika, jezik…).

FarmWille pošast!

Prošle godine mi je bilo interesantno kada sam čuo priču jedne žene kako je svojoj prijateljici dala FB pristup da bi joj održavala cveće na FarmWille-u dok je ona na moru (!), a ove godine sam čuo izjavu druge žene koja od prošle godine bira smeštaj u Grčkoj za wireless Internetom da bi mogla da igra FarmWille za vreme godišnjeg odmora!

U nekoliko navrata sam čuo priče osoba koje na radnom mestu u jednom prozoru svog kompjutera drže program sa kojim rade, dok u drugom prozoru – FarmWille!

Pitanje: Kakvu poruku svojoj deci daju roditelji koji satima igraju neke igice na Facebook-u?

Roditelji koji preuzimaju kontrolu nad aktivnostima deteta

Kaže se “malo dete – mala briga, veliko dete – velika briga”. Sada već i statistike potvrđuju povećanje broja žena preko 40 g. koje koriste Facebook, i to nije slučajno. Prošle godine sam čuo primer žene čija je trinaestogodišnja ćerka olako izjavila mami kako joj se dopadaju muškarci sa “pločicama”. Istog dana ta žena je otvorila Facebook nalog, sprijateljila se s ćerkom i sa svim njenim prijateljima preko FB-a, tako da može da prati šta joj dete radi.

Roditelji starije dece bi trebalo da prate aktivnosti maloletnog deteta na Internetu, ili kroz sam detetov nalog, ili preko praćenja aktivnosti deteta na drugim nalozima, jer bez obzira koliko je to verovatno bolno za dete, veoma je važno ustanoviti u kakvom se online okruženju kreće vaše dete.

Zaključak

Kao što se može videti, nije glavni problem u tehnologiji koja će omogućiti zaštitu dece na Internetu, već značajnije poznavanje Interneta od strane roditelja, i briga roditelja o tome kako im deca provode vreme tokom dana. Na žalost veliki procenat dece je sam zaslužan za svoje vaspitanje, jer roditelji za to nemaju vremena!

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (4 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +1 (from 1 vote)
Kako zaštiti decu na Internetu?, 10.0 out of 10 based on 4 ratings

Povoljno!

Digitalni Pre-Marketing

Naručite knjigu "[Digitalni] Pre-marketing"!

Digitalni Pre-Marketing objašnjava potrebne preduslove za rešavanje problema koji vas sprečavaju da dođete do značajno boljih marketing i PR rezultata na internetu.

Naručite klasičnu ili e-book verziju knjige .>>

Tagovi: 

Autor teksta: Dragan Varagić, 09/05/2010, RSS

4 odgovora na Kako zaštiti decu na Internetu?

  1. Internet je najatraktivniji način i najprimamljivije “društveno prihvatljivo” mesto za “bekstvo od stvarnosti” (slika, zvuk, priča…praktično kompletna digitalna verzija realnosti koju dete ili odrasli mogu da “preuređuju” po svome). Zato i “odlaze” baš tamo pod teretom nesnalaženja u realnom svetu.
    Nekad (a i sad) je to bila TV, koja “najviše liči” i tad smo, a i sad, govorili o preteranom sedenju pred tv aparatom. Koliko pratim statistiku, i sad se to meri satima, a Srbija je u vrhu po vremenu provedenom pred “malim ekranom”.
    Reklo bi se da su razlozi za ta bekstva u tehnološke svetove isti, ali treba nam referenca, naučno fundirani tekstovi/radovi koji to potvrđuju ili opovrgavaju. Isto kao i kad smo se pitali zašto dete sedi pred televizorom preko svake mere. (Deca su uvek nalazila načine da izgrade svoj svet mašte, poput Alise u zemlji čuda. Internet im je samo dao najfascinantniju “igračku” do sad. I, na žalost, potencijalno najopasniju ako stvari izmaknu kontroli.)
    Nebriga i zauzetost roditelja zvuče prihvatljivo kao (delimično) objašljenje, ali bojim se da je to znatno kompleksniji fenomen (kriza porodice kao temelja društva, kriza samog društva i njegovih institucija – mislim da je sve “u igri”).

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  2. Potpuno se slažem sa Draganom. Problem je mnogo dublji, i samo se prelama kroz pomenute tehnologije, a izvor je na drugom mestu. Isto tako – tehnologija može samo malo da pomogne, ali rešenje je na drugoj strani. Ja živim u istog zgradi u kojoj su mi i kancelarije. U više navrata su klinci pokušavali da van radnog vremena koriste našu mrežu kao igraonicu. Na kraju sam morao da postavim šifre i da im to izbijem iz glave – zauvek. Neki “drugovi” su prestali da dolaze – pa šta! Ako su samo zato dolazili – bolje da ni ne dolaze… Sa druge strane u stanu imam samo jedan kompjuter i to u DNEVNOJ SOBI,ne moram uošte mnogo da se trudim da ih nadzirem, a čini mi se da nema ni potrebe… Upoznali smo do sada i viruse, i razne prevare… Zašto da ne? Deca treba DA VIDE i da osete da treba biti pažljiv, i da se može desti mnogo toga neprijatnog, ako su neobazrivi ili brzopleti. Sve je to trening za budući život… (naravno kreditne kartice držim van domašaja)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  3. Nikolina says:

    Svuda je sve postalo isto… od toga da su roditelji prezauzeti i rade po ceo bogovetni dan, do toga da se drustveni zivot danasnje generacije dece i mladih odvija preko drustvenih mreza, nije to za njih bekstvo u tehnoloski svet vec nacin na koji oni komuniciraju sa svojim offline kontaktima – mi smo satima pricali telefonom, oni sede satima na FB.. Zato verujem da je istina to sto ste culi Dragane za ucenike 4. razreda, vrlo slicno je i ovde.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  4. JKamatovic says:

    Proteklih meseci sam imala prilike prisustvovati velikom broju tribina sa ovom temom (a koje su od oktobra meseca do danas bile održane u oko 80 osnovnih škola u Vojvodini) kao jedan od predavača pored kriminologa i psihologa.
    Ono što mi je najupečatljivije je u velikoj meri potpuna neizainteresovanost roditelja o prevencijama opasnosti koja prete deci na internetu dok surfuju. Nekako… kao da očekuju da ove probleme reši škola ili nastavnik informatike i nakon završetka tribine (koja ima vrlo slikovitu ppt prezentaciju sa konkretnim primerima i screenshots) kao da jedva čekaju da odu kući.
    Svakodnevno se sve više susrećemo sa vestima o ovoj temi a gde su, na žalost, “ove potencijalne opasnosti” sprovedene u delo od strane tzv predatora.
    Ovo je vrlo ozbiljna tema i ključno je da se radi na podizanju svesti prvo roditelja kao nosioca institucije porodice a zatim i svih drugih institucija.
    Što se dece tiče, tačno se tokom predavanja na tribinama na njihovim licima može videti “gde ko greši” i kako se ko ponaša na internetu. Deca su vrlo otvorena i nakon svake tribine bude diskusija zbog njihovih pitanja vezanih za konkretne primere i iskustva.

    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)

Komentari su zatvoreni.