Još nisu prošla ni sva novogodišnja slavlja (eto, jedno je danas) kada se već sa sigurnošću tvrdi da čekovi nisu otišli za sva vremena kao sredstvo odloženog plaćanja. Sve više trgovina i dalje prima čekove, sve po novim pravilima (datum na čeku, i sve ostalo ispravno zapisano), jer teško se odvojiti značajnog procenta prihoda trgovina, kada već mušterije nemaju para.
U Politici jedan anoniman prodavac objašnjava da mu nije problem da daje robu na 50 dana odloženo, jer i on robu dobija na dva ili tri meseca odloženo, a ček će unovčiti kasnije (kada piše na njemu), nije problem. Zakon ne zabranjuje prethodno ispisivanje čeka sa datumom od kasnije (to se dešavalo i ranije, bio sam sam svedok), jedino što se on ranije ne može unovčiti.
Ova vest će obradovati veliki broj onih koji (hvala Bogu) razmišljaju o tome da zaduživanje sa platnim karticama nije ni blizu toliko “transparentno” (u ovom slučaju, čitaj – jasno) sa aspekta realnih troškova zaduživanja, kao što je ček. Velika prezaduženost stanovništva koja je već počela, a tek nas čeka (za sada je ukupno zaduženje stanovništva u srbiji 3 plate po stanovniku, a prosek EU je 10 tamošnjih plata po stanovniku), na žalost je neminovna u potrošačkom društvu koje besmisleno tera da se troši više nego što se zaradi, jer “tako treba”. Zato mi se i dopadaju novi pokreti u SAD koji kreću sa obukama ljudi kako da troše samo onoliko koliko zarade, kako da se ne zadužuju i da ne traže više od stvarno potrebnog u životu.
Interesuje me koliki će biti realan procenat korišćenja čekaova na ovaj “novi” način do kraja godine, jer će i od ovoga zavisiti brzina velikog zaduživanja kod banaka od strane velikog broja populacije.
Čekovi ipak nisu otišli u prošlost!,
Secam se 93-e, odes u prodavnicu, ispises cek na koju god cifru hoces, i dok stigne na naplatu, vrednost mu je – nula! E to je bilo vreme za cekove 🙂