fbpx

Zakon o radu: Zašto lakše otpuštanje radnika omogućuje više radnih mesta?

Da rezimiram za one koji nemaju vremena da pročitaju ovaj tekst: Poslodavac svojom voljom i vođen svojim interesima zapošljava u svojoj firmi, i ako se Zakonom komplikuju mogućnosti otpuštanja (što je do sada bio slučaj), isti poslodavac jednostano neće formalno zaposliti potrebnu radnu snagu, već će svoj posao svakako organizovati onako kako njemu najviše odgovara.

Nacrt Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu u osnovi ima fokus na tzv. fleksibilnim oblicima zapošljavanja, odnosno o načinima da se zakonski olakša odluka poslodavca da formalno zaposli osobu u svojoj kompaniji na način kako to odgovara prirodi posla, vrsti firme i ostalim parametrima poslovanja, što se uostalom dešava svih ovih godina, jedino što su firme do sada to koristile na način da rade u polu-sivoj zoni.

U poslednjih 10 g. pojam posla, radnog mesta, radnog vremena, odnosno svi činioci nekog radnog odnosa su se toliko promenili, da je pokušaj objedinjavanja karakteristika savremenog zapošljavanja u jedan Zakon i omogućavanje da se sve savremene tekovine rada i zapošljavanja praktično legalizuju (obzirom da i bez Zakona, svi oblici savremenih radnih odnosa postoje), predstavlja realno najzačajniji potez neke vlasti u poslednjih x godina sa aspekta sistemskog unapređenja poslovanja u Srbiji. Uz neophone  sistemske izmene poreskih zakona moguće je napokon rešiti jedan od najvažnijih aspekata poslovanja u Srbiji za koji je direktno nadležna Država.

Šta je fleksibilno zapošljavanje i kome to smeta?

Ako se pogledaju izjave različitih predstavnika sindikata, dolazi se do zaključka da:

  • Predlog Zakona isključivo smanjuje prava radnika.
  • Da se drugačijim obračunom godišnjeg odmora, minulog rada i bolovanja smanjuju plate zaposlenih.
  • Da se produžava period rada i vrste rada koji nisu stalno zaposlenje.

Praksa koja postoji zbog aktuelnog Zakona o radu: Desi se slučaj da osoba ukrade nešto u firmi (gde postoje dokazi da se to desilo), ili jednostavno ne obavlja svoj posao za koji je plaćena (gde postoje dokazi za to). Po aktuelnom Zakonu, ta osoba mora ostati zaposlena u firmi dok se ne završi sudski spor koji traje dve i više godina. Ako se pre perioda završetka spora osoba ipak otpusti, zakonodavac može na različite načine da primora poslodavca da ponovo zaposli tu osobu, ili da ta osoba dobije finasijsko zadovoljenje na osnovu neisplaćenih plata u tom periodu. Aktuelni predlog izmena Zakona o radu se fokusira upravo na olakšavanje procedura otuštanja radnika upravo u ovakvim i sličnim slučajevima.

Fleksibilno zapošljavanje podrazumeva:

  • Deljenje istog radnog mesta (job sharing)
  • Skraćeno radno vreme (part-time employment)
  • Rad od kuće (work from home)
  • Rad na daljinu (teleworking/ telecommuting) pri čemu zaposleni ne mora da bude vezan za kuću, već može da bude na bilo kom mestu koje ima internet konekciju
  • Fleksibilan početak i kraj radnog vremena (flexible working time)
  • Kompresovana radna nedelja (compressed workweek) koja zaposlenom omogućava korišćenje produženog vikenda
  • Periodični periodi plaćenog i neplaćenog odsustva (career break scheme) i slično.

Fleksibilno zapošljavanje podrazumeva i drugačije tipove nagrađivanja radnika koji do sada nisu bili zakonski definisani:

  • Novčane nagrade,
  • Dodatni ili nagradni godišnji odmor (bonus holiday ili honorary vacation),
  • Ručak koji može da se ponese kući (take-home meals) za celu porodicu,
  • Privatna zdravstvena zaštita i/ili privatno osiguranje,
  • Ustupanje vozila ili stana na korišćenje,
  • i druge beneficije koje se definišu Ugovorom o radu, a Zakonodavac ih sada i formalno prihvata kao sisteme nagrađivanja radnika.

Fleksibilnim radnim zakonodavstvom se napokon dobija mogućnost početka definisanja statusa tzv. freelancera (osobe koje isključivo rade povremene poslove), ali je takođe veoma značajno to što se na ovaj način sistemski rešava veće zapošljavanje žena koje zbog obaveza u porodici mogu da stupe u različite oblike fleksibilnog radnog odnosa.

 

Posebna važnost ovakvog tipa zapošljavanja se odnosi na sve tipove samozapošljavanja (gde npr. osoba koja sama sebe zaposli počne da zapošljava i druge osobe), odnosno za sve tipove preduzetnika, naročito tzv. startup kompanija, koje na ovaj način mnogo lakše mogu da upravljaju inače velikim troškovima zapošljavanja radnika.

Sa druge strane, od 2008. g. zbog početka ekonomske krize tadašnja vlast je dodatno zakomplikovala otpuštanje radnika da ne bi došlo do preteranog otpuštanja, što je imalo za posledicu da je prema procenama preko 400.000 osoba ostalo bez posla u privatnom sektoru, a da se broj zaposlenih u javnom sektoru povećao na neverovatnih preko 750.000 osoba.

Kako se sindikati većinski obraćaju zaposlenima u javnom sektoru, i kako ovaj zakon između ostalog predstavlja dobru podlogu za početak sistemskog smanjivanja broja zaposlenih u javnom sektoru, upravo je to glavni razlog zašto je je predlog ovog Zakona toliko neprihvatljiv sindikatima.

Da bi došlo do povećanja zaposlenosti, zakonodavac mora da razume logiku poslodavca!

Najveći problem svih zaposlenih lica koji nikada nisu vodili neki svoj posao, eventualno zapošljavali i od toga živeli jeste da kompletno viđenje situacije sa pravima zaposlenih gledaju isključivo iz svog ugla – zaposlenog.

Mi živimo u vremenu u kojem istovremeno postoji veliki broj nezaposlenih, a sa druge strane poslodavci (u celom svetu i kod nas) imaju problem da mesecima ne mogu da pronađu adekvatne radnike sa VEOMA PRECIZNO DEFINISANIM RADNIM VEŠTINAMA.

Kako smanjivanje broja zaposlenih u javnom sektoru mora da prati povećanje zapošljavanja u privatnom sektoru, i to naročito u malim i srednjim preduzećima, jer je privatan sektor taj koji u slučaju kvalitetnih uslova može da povećanjem pozitivnih poslovnih rezultata primi taj višak koji će se stvoriti na tržištu nezaposlenih, moraju se ispoštovati potrebe poslodavaca za većim formalnim zapošljavanjem tako da se u obzir klasična poslovna logika:

  • Kada firmi posao ide dobro i povećava se, raste potreba za zapošljavanjem.
  • Kada firmi ne ide dobro posao i ako postoji problem sa otpuštanjem radnika, firma će pre propasti zbog toga, a možda se mogla oporaviti sa određenim smanjivanjem broja stalno zaposlenih osoba.
  • Kako vlasnik svake ozbiljne firme može da očekuje i dobra i loša vremena, neće se odlučiti da sebi “obesi bedu na vrat” tako što će zaposliti za stalno veći broj osoba nego što misli da može da izdrži i u dobrim i u lošim vremenima, i niko ga ne može naterati da zaposli veći broj osoba od onog broja koji on smatra da treba.
  • Što je firma ozbiljnija i što radnik više i bolje pokaže da značajno doprinosi dobrim poslovnim rezultatima te kompanije, taj radnik bi trebalo da ima na različite načine bolji status (poslodavci to najviše cene kod radnika). Ako to nije tako, ovakav tip radnika može da pronađe posao u drugoj firmi za manje od 24 sata.
  • Što je jednostavnije pronaći zamenu za vaš posao, plata tog tipa radnika nije visoka. Što pokažete veći broj različitih veština koje doprinose boljim poslovnim rezultatima, uz standardno tražene veštine za poslove koje može da radi veliki broj osoba, tada ste u situaciji da imate bolje pregovaračke pozicije u aktuelnoj firmi, ili u bilo kojoj drugoj firmi koja traži takav tip radnika.
  • Poslodavac ako je zadovoljan vama naći će načina da vas nagradi na neki način, a ove izmene Zakona omogućuju da se takvo nagrađivanje i formalizuje – kroz različite tipove fleksibilnog rada ili nagrađivanja.
  • Svaki poslodavac gleda kako da smanji one troškove poslovanja koje ga mogu “ugušiti” ili nepotrebno smanjiti prihod, ali gleda i kako da nagradi one radnike koji su mu dovoljno potrebni jer ne bi voleo da ga takvi radnici napuste. Ako imate problem s tim da lako pređete na neko drugo radno mesto u drugoj firmi i poslodavac to primeti, velika je verovatnoća da će većina poslodavaca to iskoristiti (sem u slučaju najozbiljnijih kompanija kojima su zaposleni na prvom mestu).

Poenta priče o logici poslodavca je:

  1. Ako se radi o lošem poslodavcu, ni jedan zakon ga neće naterati da bude bolji poslodavac, a naročito ga neće naterati da zapošljava veći broj osoba.
  2. Ovaj zakon je namenjen kompanijama koje posluju normalno u odnosu na promenljive uslove poslovanja – više posla daje mogućnost da se zapošljava veći broj osoba i da one budu zadovljne svojim poslom. Mali obim posla donosi otpuštanja. Ozbiljni poslodavci neće otpustiti kvalitetne radnike kada krenu loši poslovni rezultati sve do momenta dok to ne bude neophodno.

Zaključak

Najveći strah zbog izmena Zakona o radu je u činjenici da će ne mali broj kompanija pokušati na neki način da “prevari” Državu i zaposlene sa novim prednostima koje ovaj Zakon donosi poslodavcima. Država treba da kreira mehanizme kvalitetne provere ovakvih kompanija. Ako se zapošljavate, pronađite načina da dobro ispitate ko je taj kod koga treba da se zaposlite.

Ali, ovaj Zakon je pravljen za primenu onim kompanijama koje na duže staze mogu da pokrenu napred ovu državu sa svojim pozitivnim poslovnim rezultatima, bile to male kompanije, srednje ili velike, ali to nisu one kompanije koje se ovde pominju u bilo kojem negativnom kontekstu. Na vam je da procenite da li trebate da ostanete na radnom mestu gde vas drugi zaposleni ili poslodavac ugnjetavaju.

Ako je važnije da “dobijate nekakvu platu u odnosu na nikakvu” – to je vaš izbor.

 Pročitajte i blog postove:

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 8.2/10 (58 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +6 (from 18 votes)
Zakon o radu: Zašto lakše otpuštanje radnika omogućuje više radnih mesta?, 8.2 out of 10 based on 58 ratings

Povoljno!

Digitalni Pre-Marketing

Naručite knjigu "[Digitalni] Pre-marketing"!

Digitalni Pre-Marketing objašnjava potrebne preduslove za rešavanje problema koji vas sprečavaju da dođete do značajno boljih marketing i PR rezultata na internetu.

Naručite klasičnu ili e-book verziju knjige .>>

Tagovi: 

Autor teksta: Dragan Varagić, 25/12/2013, RSS

21 odgovora na Zakon o radu: Zašto lakše otpuštanje radnika omogućuje više radnih mesta?

  1. Ja podržavam promene i razumem potrebu za izmenama Zakona, iako su mi određene odredbe u ovom konkretnom primeru nejasne.

    Problem da naša država primenjuje ovakav Zakon je država sama 🙂

    Na primer, kako će ovo oslobađanje uticati na cenu radnog sata na jednom tržištu gde je broj radno sposobnih mnogo veći nego broj raspoloživih radnih mesta?
    Ja se bojim da bi neadekvatna primena novog Zakona mogla da dovede do smanjenja plata, koje su, de facto, već male.

    “Ako se zapošljavate, pronađite načina da dobro ispitate ko je taj kod koga treba da se zaposlite.” – o ovome radnik ne treba da razmišlja u uređenom sistemu.

    Ključna stvar, kao što si naveo u zaključku jeste kontrola ali je najveći problem onaj činilac koji tu kontrolu mora da izvrši.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 3.5/5 (11 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +6 (from 8 votes)
    • > “Ako se zapošljavate, pronađite načina da dobro ispitate ko je taj kod koga treba da se zaposlite.” – o ovome radnik ne treba da razmišlja u uređenom sistemu.

      Jesi ti ozbiljan? Ne treba da razmišljaš gde ćeš da radiš? Nego ko će da razmišlja umesto tebe? Neka državna agencija, trošeći moje pare, zato što ti nisi sposoban da odabereš radno mesto?

      Zato smo tu gde jesmo, niko ne bi da mora da razmišlja o stvarima…

      VA:F [1.9.22_1171]
      Rating: 3.2/5 (14 votes cast)
      VA:F [1.9.22_1171]
      Rating: 0 (from 12 votes)
      • Nisam mislio na odabir poziva već poslodavca. Ako treba da radim kao pekar/lekar/apotekar kod bilo kog poslodavca u Srbiji ne treba da razmišljam da li ću dobiti platu na vreme, imati plaćen godišni odmor i sve ostale stvari koje mi Zakon garantuje.
        Da li znaš koliko ima ljudi u 40im bez godine radnog staža koji su ceo radni vek proveli radeći na crno? Jesu li oni odgovorini za to ili država i poslodavci koji ne poštuju zakon?
        Na to sam mislio, ne na odabir poziva.

        VA:F [1.9.22_1171]
        Rating: 4.1/5 (9 votes cast)
        VA:F [1.9.22_1171]
        Rating: +7 (from 9 votes)
  2. Svaki zakon je dobar ukoliko se primenjuje i ukoliko važi za sve jednako. U Srbiji se veliki deo poslovanja odvija u ”sivoj zoni” i to je ono što remeti našu privredu i stvara nejednake uslove za one koji posluju prema propisima. Ogroman broj firmi drži ljude prijavljene na minimalac i to nikoga ne zanima i niko ne kontroliše. Država onda zbog nedovoljnih priliva i ogromnih rashoda dodatno priteže baš one koji posluju po svim propisima. Ne slažem se da će novi zakon povećati zaposlenost, pre svega zbog toga što većina poslodavaca i danas otpušta ljude sa lakoćom i zaključuje takve ugovore o radu po kojima mogu otpustiti bilo koga iz bilo kog razloga, ukoliko to žele. Takođe, postoji puno načina da nekoga po potrebi privremeno ili povremeno angažuješ. Javni sektor je potpuno druga priča i slažem se da su zaposleni ”beli medvedi” i da mogu biti otpušteni jedino ako eventualno prebiju svog šefa- a možda ni tada…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.0/5 (8 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +7 (from 7 votes)
    • Ja nikako da ukapiram (i niko ne ume da mi objasni) zbog čega se u javnom sektoru ne mogu otpustiti radnici kao u privatnom. Ukoliko ne radiš svoj posao ili se ljudi žale na tebe – znaj da ćeš biti zamenjen i na tvoje mesto će doći neko drugi.

      VA:F [1.9.22_1171]
      Rating: 4.2/5 (10 votes cast)
      VA:F [1.9.22_1171]
      Rating: +3 (from 5 votes)
      • Zbog kolektivnih ugovora koji do te mere štite zaposlenog da ga je gotovo nemoguće otpustiti, a da se taj radnik posle ne vrati sudskom presudom sa sve pravom na neisplaćene zarade i kamatom…

        VA:F [1.9.22_1171]
        Rating: 4.3/5 (13 votes cast)
        VA:F [1.9.22_1171]
        Rating: +7 (from 7 votes)
        • Hvala na odgovoru. U svakom slučaju to je jedan od segmenta gde bi trebalo da bude promena je bi to na kraju moglo rezultirati i boljom uslugom u javnom sektoru.

          VA:F [1.9.22_1171]
          Rating: 4.5/5 (11 votes cast)
          VA:F [1.9.22_1171]
          Rating: +3 (from 5 votes)
      • Zbog mogucnosti ndometanog i tesko dokazivog mobinga. Zastita od nespisobnog rukovodstva koje postavlja partija pa bi taj mehanizam otpustanja koristili za revansizam i licne obracune. Eto zasto.

        VA:F [1.9.22_1171]
        Rating: 3.8/5 (5 votes cast)
        VA:F [1.9.22_1171]
        Rating: +2 (from 2 votes)
  3. Бојим се само једне ствари да и поред свих ових олакшавајућих околности неће доћи до повећања запослености из разлога што је запослени скуп тј високи су порези и доприноси на зараде. Ово је добро решење закона ако се подржи и изменама других закона тј пореских где ће се смањити пореско оптерећење и још неких закона где ће се бирократија смањити, лакша наплата из иностранства. Свакако ово је добар пут и не сме остати усмањен пошто неће доживети своју суштину.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.4/5 (7 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +3 (from 3 votes)
  4. Kažeš:
    ” isti poslodavac jednostano neće formalno zaposliti potrebnu radnu snagu, već će svoj posao svakako organizovati onako kako njemu najviše odgovara.”
    Kažem:
    I – poslodavac će uvek to raditi, bez obzira na propise, to je priroda organizovanja posla kad si poslodavac, nećeš posao organizovati onako kako ti ne odgovara.
    Možda je moja molba uzaludna, ali ću je ipak izreći;
    – menjaj argumetnaciju u ovom postu, ona je takva da je na ivici da “vređa” ljude koji imaju i znanja i podataka o tržištu rada, znanja o napisanom u propisima, o slabo primenjivanom u propisima i o lošoj kontroli primene propisa.
    Radna kultura se ne menja na bolje suviše velikim sužavanjem prava zaposlenih, niti se izmene zakona prave “s optužbom” da poslodavac ne može da zaradi dovoljno brzo ni dovoljno dobro zato što ga u tome sprečavaju postojeća prava radnika.
    Posebno što je prvobitna ideja bila da se ovakve izmene odnose i na zaposlene u upravi i javnim preduzećima, a onda se potom od toga – odustaje.
    O radnoj kulturi je reč, a ona uključuje i zaposlene i poslodavca, i o stečenim pravima je reč, pravima koje poslodavci i pokrovitelji izmena zakona (WB) žele da vide izmenjene “na gore” kad su u pitanju zaposleni odnosno “na bolje” kad su u pitanju poslodavci,
    Ovakvom argumentacijom neće se dogoditi, na žalost, ni jedno ni drugo, a radna kultura će ostati manjkava kakva jeste.
    Osim što je manjkavo da promoter ideje promene Zakona o radu bude ministarstvo privrede, a ne rada i zapošljavanja i što je manjkavo da se tako lako odustaje od neophodnog dijaloga o temi, a među poslodavcima, zaposlenima, sidnikatima i institucijama, bez tog dijaloga niejdna argumentacija neće valjati.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 3.7/5 (15 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +4 (from 10 votes)
    • Mislim da g. Varagić ovde nikoga nije uvredio – samo je izneo svoj stav, koji je veoma lepo struktuiran.

      Dakle, ovde je samo jedna stvar bitna – gde mi, kao država, želimo da budemo za 5, 10 ili 20 godina. Bojim se da suštinsko nerazumevanje bitnosti ove činjenice predstavlja najveću kočnicu ministru Raduloviću – koji ima moju punu podršku za neophodnu reformu.

      Ukoliko se nastavi trend nezaposlenosti mladih koji se neguje poslednjih 5 godina i koji iznosi preko 45% – ova država će imati ozbiljan socijalni problem za 20 godina.

      Ne bih dužio o ostalim temama, smatram ih irelevantnim u odnosu na prognozu gornje činjenice.

      Sve najbolje.

      VA:F [1.9.22_1171]
      Rating: 1.8/5 (4 votes cast)
      VA:F [1.9.22_1171]
      Rating: -2 (from 2 votes)
  5. Ako se odustaje od ovih promena u javnom sektoru, onda sve ovo nema smisla.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.2/5 (10 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +7 (from 7 votes)
  6. Problem nije samo u zakonu. Veći deo problema leži u radnicima koji su nekvalifikovani sa megalomanskim zahtevima, poslodavcima koji gledaju kako da izigraju zakon kroz “trajan” rad na određeno, robovskom ekspolatacijom radnika i rad na crno, kao i onima koji treba da primenjuju zakon, a ne primenjuju ga (inspekcija rada).

    Uz modernizaciju ZOR-a i smanjenje prava zaposlenih u vidu lakšeg zapošljavanja/otpuštanja, kao i šestomesečnu rigoroznu kontrolu od strane inspekcije rada, verujem da bi situacija za kratko vreme postala drastično bolja.

    Naravno, promena zakona nije magični štapić , te dok god inspekcija rada ne počne da radi svoj posao (više ljudi, promena sistematike rada) teško da će i najbolji zakon tu nešto da promeni.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.2/5 (5 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 3 votes)
  7. novii says:

    Država, mislim državni organi ne sprovode zakone, vidi se da ljudi opušteno voze sa ugašenim svetlima, da gradilišta nisu ograđena, ne piše ko je izvođač i radnici ne nose zaštitnu opremu, trgovci ne izdaju fiskalne račune, a na pijacama se prodaje lako kvarljiva roba. To je ono što se vidi samo laganom šetnjom po gradu i sada se pokušava to sve srediti promenom zakona koji opet niko neće sprovoditi i niko neće kontrolisati da li se sprovodi.
    Lično znam slučaj u firmi gde sam radio, policija uhvati radnika da je prebacivao gotove proizvode preko zida, on to prizna i kod kuće mu nađu ono što je u prethodne dve godine izneo. Na sudu se to sve obori, moraju da mu isplate zaostale plate i da ga vrate na posao.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (5 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +3 (from 3 votes)
  8. Dosao sam na tvoj blog da vidim kako diversifikujes anchor tekstove i gradis interne linkove ali kada sam video ovaj tekst a posle ga i procitao, osetio sam potrebu da se nekome ispovedim. Naime, radim u jednom javnom preduzecu koje ne proizvodi apsolutno nista ali zato svakodnevno uzima debele pare tako sto naplacuje ulice, pijace, lokale, poslovne prostore i na taj nacin ostvaruje ogroman profit. Inace zivim u gradu koji je za vreme SFRJ bila druga opstina po razvijenosti odmah posle Maribora. Sada sve te fabrike vinjaka, decijeg sapuna, buldozera, guma i baruta, plavog kamena… ili su u stecaju ili im radnici strajkuju ispred opstine. Ali je zato grad okicen za Novu Godinu kao da je Las Vegas! Cudi me kako niko nije ni u jednoj recenici pomenuo da se radnici u javnom sektoru jedino i iskljucivo zaposljavaju preko stranacke knjizice. Nema veze da li je to cistacica na pijaci ili kvazi informaticar koji ne zna da umrezi dva racunara i stampac pride. Kako koja vlast zauzme fotelju tako se i njihovi istomisljenici zaposljavaju i samo dolaze i dolaze… Naravno direktor obicno bude neko ko je zavrsio veterinu u Kosovskoj Mitrovici ili prava u Blace(u). Ne pricam ovo napamet jer sam ih promenio vec cetiri garniture. Kada sam se zaposlio 2002 godine bilo je 70-80 radnika. Sada nas je tri puta vise a obim posla je isti. Imamo vise pravnika nego ministarstvo pravosudja koji za ovih 13 godina koliko radim nisu dobili ni jedan, jedini spor!? BIrokratija se toliko namnozila da oni koji hoce da sednu moraju ujutru da podrane kako bi rezervisali svoju stolicu inace ce morati da stoje do kraja radnog vremena.
    Zavrsio sam osnovne strukovne studije i to iz radnog odnosa ali i dalje radim na nisko kvalifikovanim poslovima a i plata mi je ista. Da bih se skolovao, podigao sam kredit od 3000 evra koji sam vraćao više od 7 godina. Trpeli smo svesno moja porodica i ja nadajući se da će mi ta diploma doneti veću platu i bolje radno mesto a donela mi je samo dva dana više za godišnji odmor na konto stručne spreme. Tako da ova prica o potrebi poslodavaca za kvalitetnom radnom snagom kod mene ne pije vodu. Izvinite ako sam bio malo patetican a ne pretpraznicno (ne)raspolozen. Eto sad za kaznu necu da stavim svoj link u potpisu hehe… pozzz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.6/5 (10 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +12 (from 14 votes)
  9. Dragane,
    Mislim da grešiš. Nama ništa ZOR neće doneti bolje. Sve navedene pogodnosti izostaće ako poslodavac ih već nije davao. Jedini razlog zašto se donosi ovakav zakon jeste pritisak od strane “velikih” investitora da bi lakše otpuštali radnike, pošto ovi “mali” poslodavci i ovako otpuštaju kako im se ćefne.

    Ovakav sistem je primenjen u Nemačkoj, ali tamo postoji i pravilo da ne smeš da odbiješ zaposlenje ponuđeno od stane Zavoda za zapošljavanje.

    Mogućnost lakog gubitka posla će dovesti do pada zarada, uključujući i onih u sivoj zoni. Neizvesnost posla natera će ljude da manje troše, više štede, pretvaraju dinare u evre (i čuveni “crni” deo će postati dinarski), štede na higijeni, obrazovanju. To će opet dovesti do smanjenja plata usled neobrazovanosti ili bolesti, a trošak bolovanja opet ide na teret države. Pritisak na radna mesta u društvenom sektoru će porasti, pa će porasti i suma zarada.

    Pročitaj još jednom ono što si napisao.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 3.9/5 (7 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +2 (from 10 votes)
  10. Novosađanka says:

    Lepo je osmišljen ovaj zakon. A ko će ga sprovoditi i ko će proveravati da li poslodavac poštuje čoveka? Poznajući naše kvazi poslodavce, samo će im biti lakše da menjaju radnike kao donji veš. Ja jesam za to da ako ne radiš za šta si plaćen trebaš da letiš. Da li je ok da dobiješ posle više od godinu dana rada otkaz, zato što si žensko? Šta trebam da pijem hormone, pa kada postanem muško mogu da se vratim na posao? Sve je ovo suludo. Ljudi se grabe da rade za 200 evra mesečno, a nije im ni za osnovne stvari dovoljno. ” Beli medvedi ” u državnim foteljama su pijavice. Nakačili se na državnu slavinu i to je to. Njih ovaj zakon neće interesovati. Ima jako puno kvalitetnih ljudi kod nas, ali mislim da ima jako malo kvalitetnih poslodavaca.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (4 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +4 (from 4 votes)
  11. I ja sam nekada jeo “preduzetnički hleb” i podržavam predlog Zakona o radu i razmišljanja gospodine Varagića. Kada je radno zakonodavstvo u pitanju postoje dva osnovna problema:
    1) Zakon o radu koji je pisan tako da odgovara zaoslenima u javnom sektoru (napravljen kroz socio-ekonomski dijalog kojeg vode sindikati koji imaju članstvo samo u javnom sektoru, država i Unija poslodavaca koju vode ljudi koji su interesima povezani sa državom)
    2) Nepoštovanje Zakona u mnogim privatnim preduzećima. Krše se osnovna prava radnika (pravo na osmočasovno radno vreme, neradne dane, godišnji odmor i slično).
    Imam prijatelje koji su preduzetnici i koji kažu da im je pod ovim uslovima mnogo manji rizik da drže neprijavljene radnike, od rizika da ih kazni inspekcija rada. Evo primera. Radnik je jednostavno prestao da se pojavljuje na poslu. Vlasnik preduzetničke radnje (kojeg dobro poznajem i koji mi je ovo ispričao) donosi rešenje da je radniku prestao radi odnos. Nakon godinu dana, radnik ga tuži za nezakonit otkaz, a osnov za tužbu je to što nije primio i potpisao rešenje o otkazu (koje je poslato na adresu radnika, ali je vraćeno). Nakon godinu dana suđenja, radnik dobija spor i poslodavac je primoran da mu isplati sve zarade koje nije primao za to vreme. Radnik ne plaća advokata, pošto sa njim ima “tal”. Advokati znaju da je zakon takav da će dobiti spor. Poslodavac je morao da plaća advokata, a zatim i visoke troškove izgubljenog spora. Zatvorio je radnju, tako da je nekoliko ljudi ostalo bez posla.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 3.8/5 (4 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 5 votes)
  12. Суштина чланка – није закон за свакога. Написали сте да судски роцеси трају по две или три године. Извините, да ли је то проблем закона о раду или судства? Узгред, морам да приметим да нисте објаснили како овај закон штити труднице? Не личи ли Вам да држава пере руке од своје неспособности? Уз дужно поштовање, аргументација Вам је доста шупљикава, али и чланци се пишу као и закони. Како коме одговара. То што Ви разумете како систем функционше, не значи да је самим тим и систем добар.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.4/5 (7 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 3 votes)
  13. iwi says:

    Kao što reče @Srdjan i ja sam nekada “jeo preduzetnički hleb” i podržavam ovaj predlog zakona. Iako sada spadam u grupu relativno zaštićenih “belih medveda” i iako me ovaj predlog zakona dobrano “kači” – pričam o umanjenjima po osnovu minulog rada i proseka za vreme godišnjeg odmora i bolovanja i dalje sam za njega. Iskreno, nisam u materiji oko zaštite prava trudnica tako da na tu temu nemam prava da repliciram.
    Rekoh bio sam privatnik. I nije mi padalo na pamet da zaposlim nekoga na neodređeno. Samo na određeno ali su svi bili prijavljeni, baš zbog, kako reče autor članka, mogućnosti proširenja i smanjenja proizvodnje, kao i problema koje je @Srdjan pominjao.
    Zašto više nisam privatnik? Pa zato što sistemski druge stvari nisu bile rešene. Država, koja daje firmama dozvolu da se bave poslom, ne daje i garancije plaćanja. Nije obezbedila mehanizme da naplatim svoja potraživanja (uz sve moguće ugovore, sud, zaplenu imovine i sl.). Država me, kao proizvođača, nije zaštitila od uvoza robe iz Turske i Kine i da ne pričam druge brojne razloge. Jedva sam bio na nuli kada sam zatvorio firmu i prodao svu opremu da vratim dugove. Zamislite sada uz to i otpremnine radnicima koji su 20 god. radili u drugoj firmi. Pa još bih otplaćivao dugove zbog kojih još ne bih sebi upisao ostvareni radni staž. I dalje razmišljam šta bih mogao privatno da radim, ali nikako, pod ovim uslovima, ne bih primio nekoga za stalno. Da li bih ga primio pod uslovom da mogu lako da ga otpustim ako posao ne ide kako sam planirao ili ako on ne ispunjava radne obaveze? Naravno. I gde smo sada? Bar bi neko bio, na kratko zaposlen. Pod ovim uslovima ne bi ni malo. Šta je onda bolje?
    Ovde @Jovanča Pitić daje analizu kako će radnici zbog mogućnosti lakšeg dobijanja otkaza štednjom (da ne kažem stiskanjem) doprineti smanjenju potrošnje. Pa možda neće. Možda će se odvažiti da se mrdnu iz letargije i urade nešto sa sobom što će im doneti veću zaradu, a ne da budu uljuljkani u nekoj kvazi sigurnosti koju imaju redovnom isplatom crkavice.
    Sve u svemu, da će nam biti lako – neće. Ali ne možemo na zapad u komunističkom odelu. Ako ćemo tržišne uslove svuda, onda neka tržište vlada i u sferi zapošljavanja.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 3.4/5 (5 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 5 votes)
  14. pavle says:

    Povećanje zaposlenosti medju mladima.osobama sa invaliditetom..sprem njihove mogućnosti..u 2015..i poboljšanje životnoga standarda..osoba sa invaliditetom…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)

Komentari su zatvoreni.