fbpx

Blogovi, Fejsbuk i Tviter nalozi nisu mediji po važećim Zakonima

Početkom avgusta ove godine donet je set od tri medijska Zakona koji definišu oblast medija:

Zakon o javnom informisanju i medijima u 29. članu definiše pojam medija u kontekstu odredbi ovog i srodnih Zakona (zakonska prava i obaveze medija):

Pojam medija

 

Član 29.

 

Medij je sredstvo javnog obaveštavanja koje rečima, slikom, odnosno zvukom prenosi urednički oblikovane informacije, ideje i mišljenja i druge sadržaje namenjene javnoj distribuciji i neodređenom broju korisnika.
Pod medijem se u smislu ovog zakona naročito podrazumevaju dnevne i periodične novine, servis novinske agencije, radio-program i televizijski program i elektronska izdanja tih medija, kao i samostalna elektronska izdanja (uređivački oblikovane internet stranice ili internet portali), a koji su registrovani u Registru medija, u skladu sa ovim zakonom.
Medij nema svojstvo pravnog lica.

Još važnije, u članu 30. ovog Zakona objašnjava se šta eksplicitno nije medij u kontekstu prava i obaveza koje se stiču ovim i srodnim Zakonima:

Član 30.

 

Medij, u smislu ovog zakona nije: knjiga, film, nosač audio i audio-vizuelnog sadržaja, naučni i stručni časopis namenjen prvenstveno informisanju ili obrazovanju određene profesionalne grupe, ostale štampane publikacije, katalog koji sadrži isključivo obaveštenja, oglase, reklame i informacije namenjene tržištu ili bilten i slične publikacije namenjene internom informisanju, elektronska publikacija državnih organa i organizacija, ustanova, javnih preduzeća i privrednih društava, preduzetnika i njihovih udruženja, službeno glasilo, štampana stvar poput letaka, plakata i sličnih sredstava javnog obaveštavanja, druga publikacija u smislu propisa kojim se uređuje izdavaštvo, kao ni internet-pretraživači i agregatori.

 

Mediji, u smislu ovog zakona nisu: platforme, poput internet foruma, društvenih mreža i drugih platformi koje omogućavaju slobodnu razmenu informacija, ideja i mišljenja njenih članova, niti bilo koja druga samostalna elektronska publikacija, poput blogova, veb-prezentacija i sličnih elektronskih prezentacija, osim ako nisu registrovane u Registru medija, u skladu sa ovim zakonom.

U veoma kvalitetnom pisanom dokumentu na temu javne rasprave o Zakonu o elektronskim medijima postoji dodatna odrednica koja pominje privatne korisnike interneta pri definisanju elektronskog izdanja:

„elektronski medij je program, odnosno programski sadržaj radija i televizije, kao i programski sadržaj dostupan na zahtev putem mreža elektronskih komunikacija i sadržaj elektronskog izdanja;“

 

Na ovaj način precizirano je da se definicija elektronskog izdanja koja je data u tački 17) člana 5. Nacrta zakona odnosi samo na elektronsko izdanje čiji sadržaj predstavlja medij, čime je otklonjena bilo kakva mogućnost da se pod pojam elektronskog izdanja podvedu one aktivnosti, odn. sadržaji koje objavljuju privatni korisnici interenta, čiji sadržaj prema svojoj prirodi ne predstavlja medij.

Još jedan veoma važan detalj koji je definisan u članu 11 Zakona o javnom informisanju medija definiše pojam izdavača medija (drugi stav ovog člana Zakona):

Fizička i pravna lica, domaća i strana, imaju jednako pravo na izdavanje i druga prava u oblasti javnog informisanja, u skladu sa zakonom i potvrđenim međunarodnim ugovorom.

Blogovi i nalozi na društvenim mrežama (medijima) mogu da budu mediji po Zakonu ako to eksplicitno žele!

Još 2010. g. postojao je ozbiljan problem u prethodnom Zakonu o javnom informisanju o nedefinisanom položaju blogova (u tom momentu nije ni bilo aktuelno stanje naloga na društvenim medijima kao medija po Zakonu), koji se svodio na neprecizno definisanje šta to jeste medij po zakonu u kontekstu internet stranica, gde je dodatni problem bila nemogućnost definisanja izdavača medija kao fizičkog lica.

Aktuelnim Zakonima je eksplicitno definisano nekoliko važnih segmenata stanja medija na internetu, bez obzira koje njihov nosilac ili vlasnik, i kada se prava i obaveze koje su donete u odnosu na medijske Zakone primenjuju za slučaj naloga na društvenim medijima i blogovima:

Kako medij sam po sebi nema svojstvo pravnog lica, i kako ga može izdavati fizičko ili pravno lice – ako pojedinac ili kompanija koji je vlasnik bloga ili određenog naloga na društvenim medijima (društvenim mrežama) želi da dobije zakonski status medija, to može učiniti registrovanjem svog bloga ili naloga na društvenom mediju (društvenoj mreži) u Registru medija.

Drugačije rečeno, set medijskih zakona obezbeđuje slobodu govora na internetu koja ne podleže aktuelnim medijskim Zakonima, sem ako vlasnik određenog bloga ili naloga na društvenim medijima samostalno ne odluči da se zakonski registruje kao medij.

Da li je vaš blog ili nalog na društvenim medijima relevantan medij?

Aktuelni medijski Zakoni dozvoljavaju veoma važnu stvar – da privatno ili pravno lice koje želi realnu relevantnost savremenih online medija koja podrazumeva prava i obaveze koje moraju da poštuju svi klasični mediji, tu relevantnost može dodatno potvrditi registracijom u Registar medija, sa svim pravima i obavezama koje donosi set Zakona o medijima kojima podležu svi klasični mediji.

Znači, ako hoćete da vaš blog ili nalog na društvenim mrežama/medijima ostali klasični mediji percipiraju kao realno podjednako važan kao bilo koji drugi klasični medij – imate pravo da se zvanično registrujete u Registru medija.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (5 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +2 (from 4 votes)
Blogovi, Fejsbuk i Tviter nalozi nisu mediji po važećim Zakonima, 10.0 out of 10 based on 5 ratings

Povoljno!

Digitalni Pre-Marketing

Naručite knjigu "[Digitalni] Pre-marketing"!

Digitalni Pre-Marketing objašnjava potrebne preduslove za rešavanje problema koji vas sprečavaju da dođete do značajno boljih marketing i PR rezultata na internetu.

Naručite klasičnu ili e-book verziju knjige .>>

Tagovi: 

Autor teksta: Dragan Varagić, 10/08/2014, RSS

1 odgovor na Blogovi, Fejsbuk i Tviter nalozi nisu mediji po važećim Zakonima

  1. Armagedon says:

    U našoj zemlji je jako teško doći do relevantnih podataka koji su neophodni za objavljivanje. Iako su JKP, JP i JU po zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja u obavezi da dostave tražene podatke u većini slučajeva odbijaju dostavljanje, čak iako su dobili preporuku od strane Šabića, ili njegovih službi.
    Nedavno sam bio svedok jedne situacije kojoj sam se dugo smejao.
    Prilazi čovek kiosku i kaže prodavačici;
    Kupac: Dajte mi po jedan primerak svih dnevnih novina, hoću da vidim ko najviše laže?
    Prodavačica: Valjda ko piše istinu?
    Kupac: Ne, ne, istinu niko ne sme da napiše, hoću da vidim ko najviše laže?!
    Pošto je moj stav da je većina “medija” finansijski podmirena od strane vlastodržaca putem raznih ugovora za informisanje građana, ostaje na nama da svoje dokumentovane stavove iznosimo na svojim blogovima i profilima, a da li će javno tužilaštvo i policija odraditi svoj deo posla nakon saznanja o malverzacijama, lopovlucima, štetnom i nedomaćinskom poslovanju u javnom sektoru tek ćemo videti? Do sada su samo čitali i pratili, ali se nisu setili da treba i pokrenuti istrage.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 3 votes)

Komentari su zatvoreni.