Evo da Vam pohvalim blog, pre svega zbog cinjenice sto dovlaci pristojan broj ljudi svakog dana na moj blog, cesto vise i od direktnog linkovanja u samom tekstu na drugim dosta posecenim blogovima.
Hvala na tome, nastavite da radite kao sto ste do sad, i citamo se!
Nebojsa Radovic aka Eniac
U narednih nekoliko dana radice se izmena platforme ovog bloga (na srpskom jeziku), pa ce originalni link do RSS Feed-a biti promenjen. Oni koji uzmu link do gore postavljenog (FeedBurner) RSS feed-a, nece osetiti promenu.
Uskoro ce ovaj blog napokon imati mogucnost jednostavnog komentarisanja, bez logovanja, kao i mogucnost jednostavnog pisanja sa nasim slovima.
Do nedavno nisam bio u situaciji da upoznam tzv. fanove neke od grupa ili pojedinaca, o kojima sa citao ili gledao na TV-u. Ispostavilo se da je moja veoma dobra prijateljica (znamo se preko 30! godina) vec vise od godinu dana ekstremni fan grupe Il Divo.
U poslednje vreme sam imao vise puta priliku da slusam te price o putovanjima na koncerte, pracenje grupe po turneji i sl., a ono sto je u ovom slucaju interesantno jeste da Internet u celoj ovoj prici predstavlja znacajan deo aktivnosti savremenog fana jedne muzicke grupe.
U slucaju grupe Il Divo, sve pocinje na zvanicnom forumu ove grupe za SRbiju i Ex-YU. Dovoljno je samo obezbediti pare za karte do odredjenog grada gde se odrzava koncert, a lako je pronaci fana iz tog grada koji ce obezbediti smestaj. Dovoljno je reci da u internacionalnoj sekciji ovog foruma pomenuti Srbija i Ex-yu deo je medju pet najaktivnijih.
Moja drugarica svaki svoj radni dan pocinje odlaskom na ovaj forum, da bi videla novosti, a zatim ide besomicno skidanje video i audio materijala doticne grupe, sa konstantnim primesama velike kolicine skinutih slika njenih “mezimaca”.
Kada se pogleda malo po domacem Internetu, moze se videti da ne postoji specijalizovan sajt za ovaj tip fanova, da postoji nekoliko postova na posecenijim forumima, i eto dobre poslovne ideje za one koje interesuje da malo zarade od fun-related price. Ciljna grupa su uglavnom zene u dobu izmedju 30 i 45 godina (moze i ispod i iznad), situirane, sto znaci da money is not a problem, ako imate sta kvalitetno da ponudite za “smirivanje apetita” na temu fun grupe.
Prica o najposecenijim sajtovima u Srbiji mogla bi da se ozbiljno revidira ako se uzme u obzir na koje sve sajtove ovakvog tipa nasi sugradjani odlaze da bi aktivno participirali (samo ih treba pronaci).
Utisci studenata o izletu u okolini Ljiga mogu se pronaci na njihovim blogovima (zaiteresovani za Spec. studije mogu ih kontaktirati za misljenje o studijama):
Prilog ekipe TV Pink bio je pusten na Nacionalnom dnevniku u subotu i Jutarnjem programu u nedelju (komletan prilog).
Boravak studenta u Vili Milica kao Internet case
Vila Milica u selu Trudelj (20 km od Ljiga), gde su studenti nocili, predstavlja izuzetan primer efikasnog promovisanja putem Interneta, obzirom da preko 50 odsto turista koji borave u ovoj vili tokom godine pronalazi je putem Interneta, a ostali posetioci dolaze na preporuku prethodnih posetilaca (prosle godine ukupno preko 600 nocenja, od kojih je bar 300 bilo preko sajta Selo.co.yu).
Predstavljanje aktivnosti Internet kluba studentima pokazalo je kako se na relativno jednostavan nacin, moze oformiti interesna grupa Internet preduzetnika koji svojim projektima medjusobno pomazu jedni druge, i na taj nacin dobijaju vise nego da ove poslove rade zasebno, svaki za sebe.
Vladimir Ivanovic, kao sto sam napisao vodi Selo.co.yu, sajt koji je veoma podrzan na aktivnostima sajta turizam.co.yu, koji vodi Zoran Tanasijevic - Tasa.
Predsednik Internet kluba, Mirko Markovic zivi od sajta Biblioteke.org.yu, koji je podrzan od svih sajtova clanica kluba (ovo vazi i za sve ostale sajtove, naravno).
Dragan R. Sajic vlasnik je firme Biosan, cija je Internet prodavnica Paketic.com veoma podrzana od strane veoma uspesnog sajta Garden.co.yu, takodje clanice Internet kluba.
Vecina projekata Internet kluba bice predstavljena kao studije slucaja na Spec. studijama. Pored sajta Selo co.yu koji je predstavljen ove godine na “E-trgovini“, sajt Turizam.co.yu je svojevremeno dobio nagradu “E-trgovina Award”. U narednim godinama na “E-trgovini” bice predstavljena vecina projekata ove interesne grupe.
Primerom saradnje u Internet klubu trebalo bi da se povedu mnogi drugi domaci Internet preduzetnici, i nadam se da cu ovakav tip saradnje poceti cesce da vidjam kod nas. Preporucujem da se malo povezete sa Internet klubom i da od njih saznate za sto vise iskustava povezivanja medju privrednicima na Internetu.
Prema potvrdjenoj informaciji iz relevantnog izvora, tokom jula (najverovatnije) krenuce prodaja poznatog piva Budweiser u Srbiji. Radi se o ceskoj varijanti piva, koja je “jaca” od americke verzije. Cena ovog piva ce biti veca od cene Tuborga.
Prema jos nepotvrdjenim informacijama, Heineken je verovatno zavrsio pregovore o kupovini MB pivare. O ovome se prica vec veoma dugo vremena (ukljucujuci price o velikim digovima Rodica, bez obzira na prodaju Marketa) , cak postoji verzija prema kojoj je pivara MB i napravljena da bi bila prodata Heineken-u.
Btw. Interesantno je da sajt Heinekena ima geo lokator, pa se pojavljuje url koji zavisi od drzave iz koje se pristupa sajtu.
Veliki broj news sajtova preneo je vest o dramaticnom sinhronizovanom napadu na preko 10.000 hiljada italijanskih turistickih Web sajtova (!) koji su do ponedeljka ove nedelje bili napadnuti putem malicioznog koda HTML_IFRAME.CU, ili “Italian Job”, koji su otkrili eksperti kompanije TrendMicro (procitati izvestaj o opasnostima za 18.06.).
Program “Italian Job” veoma brzo siri trojanski program koji surferima krade podatke o kreditnim karticama, i razlicite vrste sifri. Program dalje instalira druge programe za monitoring akcija na inficiranom kompjuteru surfera, a podatke salje na odredjeni server u Kaliforniji. Ispostavilo se da su surferi koji su “stradali” prilikom ovih napada imali MSIE sa prethodnim security update-om.
Iz kompanije TrendMicro tvrde da je softver koji je upotrebljen za ovaj napad kupljen u Rusiji.
DRUŠTVO ZA INFORMATIKU SRBIJE
i
PRIVREDNA KOMORA SRBIJE
Udruženje informatičke delatnosti
organizuju
19 .juna 2007 u 12.00
PREZENTACIJU KNjIGA O
savremenim tendencijama u primeni elektronskog poslovanja
o knjigama će govoriti:
dr Dragan Vukmirović, FON
prof. dr Milan Kukrika, Geografski fakultet
- dr Vojkan Vasković, Sistemi plaćanja u elektronskom poslovanju, FON, Beograd, april 2007.
- Dr Dejan Tošić, dr Viktor Pocajt, dr Miroslav Lutovac, Osnovi elektronskog poslovanja, VETŠ, Beograd, maj 2007.
- Dr Miroslav Lutovac, dr Dejan Tošić, Biznis plan za elektronsko poslovanje, VETŠ, Beograd, decembar 2006.
Voditelj:
Nikola Marković, predsednik Društva za informatiku Srbije
Privredna komora Srbije, Terazije 23
2. sprat, sala
U poslednje dve godine broj servisa koji omogucuju besplatno kreiranje blogova kod nas popeo se od vrednosti 0 do preko 10. Ima ih jos u najavi, kao sto je http://tvojblog.com/, ukljucujuci i najavu Dejana Restaka za besplatan servis blog.b92.net). Ovo su blog servisi koje sam pronasao, a lista ide od (meni) manje poznatih:
Interesantno je videti ove rangove, gde eventualno moze da se uzme u obzir kombinacija Google PR-a i TLA Blog Juice. Definitivno, za ovaj tip servisa najbitniji parametar je broj aktivnih bloger-a. Ipak, ne bih preporucivao one blog servise koji nemaju mogucnost pracenja kreiranog bloga putem RSS-a.
Ako imate info o jos nekom blog servisu u Srbiji, slobodno javite.
Danas prvi put posle vise od deset godina imao prilike da cujem razgovor dve zaposlene cistacice u jednoj drzavnoj ustanovi gde se jedna zali drugoj: “Jao, ostalo je jos dva sata do kraja radnog vremena. Onaj poslednji sat ne znam kako izdrzavam.”
Ovaj dogadjaj me je podsetio na drugu situaciju pre jedno godinu dana u drugoj velikoj drzavnoj kompaniji, kada sam imao sastanak u prostoriji u kojoj rade dve zene, i gde je ova druga (s kojom nisam imao sastanak) ‘ladno pocela da se sprema oko 14:50, da bi mogla da izadje sa posla tacno u 15:00. Inace, ista osoba prakticno nista ne radi za svoje celo radno vreme, a dobija veoma dobru platu.
Ja stvarno nisam iz tog filma, i jednostavno ne mogu ni na koji nacin da zamislim sebe u takvoj situaciji. Iskreno se zgrazavam nad takvim poimanjem posla, bez obzira koji to posao bio. Moje je misljenje da ako se radi neki posao (bilo to i ciscenje - i to sam radio kao klinac), treba da se radi, a ne da se kuka.
Jednom prilikom mi je jedan prijatelj ispricao kako mu se jedna cistacica u njegovoj firmi zalila kao ona u stvari nije cistacica, vec hoce da postane poslovna sekretarica, i krene nasiroko da mu to elaborira. U jednom momentu ovaj je zaustavi u prici i kratko joj odgovori - “Vi ovde radite kao cistacica. Meni je potrebna kvalitetna cistacica. Ako vi to niste ili vas ne interesuje ovaj posao, dajte otkaz, ili cu vam ja dati otkaz ako ustanovim da ne radite kako treba posao za koji ste placeni. Lako cu naci drugu osobu umesto vas.”
Blasfemija se moze protumaciti kao krajnje negiranje do nivoa odricanja (poricanja) i proklinjanja neke pojave, a najcesce se koristi u komunikaciji na religijske teme. Radi se o vrhunskoj jeresi.
U kontekstu sajta www.srbovanje.com, veoma cesto sam imao prilike da cujem da je to anti-pod prici B92, tj. da poredjenje ova dva sajta predstavlja ovaplocenje price o “dve Srbije” - jedna koja je za Evropu bez ikakvih predrasuda, i druga koja koja je “retrogradna” i koja zeli nazad u ratove i sl. Mnoge osobe iz ova dva suprotstavljena tabora u potpunosti negiraju suprotan tabor, tako da je “blasfemicno” otici na sajt B92, ili na Srbovanje.com, u zavisnosti od politickog opredeljenja.
Da situacija sa sajtom Srbovanje.com nije bas takva kakvom je kreiraju odredjeni “elementi”, moze posluziti primer konkursa za dizajnera ovog sajta. Radi se o veoma simpaticno osmisljenoj prici, a iz samih komentara na post vidi se da je ceo “konkurs” veoma toplo primljen od strane ciljne zajednice.
Razlozi za ovakav nacin polarizacije misljenja su u osnovi:
1. Nemogucnost sagledavanja da stvari nisu “crne i bele”, tj. nema “bad and good guys” price (tzv. “patriote i izdajnici”), jer niko ne gresi apsolutno i nije apsolutno u pravu.
2. Najvazniji problem jeste u tome da ni jedan ni drugi tabor sustinski ne shvata u kakvom vremenu zivimo, tj. sta je stvarno “globalizacija” (preporuka: procitati knjigu “The Lexus and The Olive Tree“). Globalizacija se moze protumaciti i kao povecanje komunikacije (razmene) sa razlicitima od sebe.
Da zakljucim, price o tome kako treba ignorisati “one druge” su kompletna glupost.
Ova metodologija u osnovi ima racunanje broja Web linkova do posmatranog univerziteta od strane vodecih edukativnih institucija na svetu. Po mom misljenju evaluacija univerziteta u online okruzenju moze da se uradi veoma kvalitetno, a interesantnija je metodologija izvesnog Michaela Tunga koji koristi Google i to na veoma interesantan nacin:
1. Peer assessment [link:www.stanford.edu] - This is how some search engines approximate “peer assessment”, by counting the number of other pages citing you
2. Size [site:www.stanford.edu] - a larger school would have a larger web, right? =)
3. Number of faculty [dr. “home page” site:www.stanford.edu] - hopefully those professors have websites that mention “dr.” and “home page”
4. Scholarly Publications[”Stanford University” in scholar.google.com]
5. News mentions [”Stanford University” in news.google.com]
Kada se prica o najrelevantnijim metodologijama rangiranja najkvalitetnijih univerziteta, za jednu od dve najbolje metodologije smatra se rang Shanghai Jiao Tong univerziteta:
- Alumni winning Nobel Prizes and Fields Medals (10 percent),
- Staff winning Nobel Prizes and Fields Medals (20 percent),
- “Highly-cited researchers in 21 broad subject categories” (20 percent),
- Articles published in Nature and Science (20 percent),
- The Science Citation Index, social Sciences Citation Index, and arts and Humanities Citation Index (20 percent)
- The size of the institution (10 percent).
U EU za kreiranje ranga univerziteta zaduzen je CORDIS.
Za MBA studije jedini nacin da dodjete do toga koji su najbolje institucije na svetu kod ovog tipa edukacije jesu razlicite top liste koje kreiraju razlicite institucije, kao sto je npr. lista Which MBA by The Economist, ili TopMBA.
Rangiranje univerziteta i Srbija
Za sada, obzirom na zaostavstinu, na razlicitim fakultetima postoje pojedini departmani (instituti ili katedre) na kojima se godinama ozbiljno radi na podizanju kredibiliteta institucije (ili bar njegovog) dela.
Potrebno je da sto veci broj katedri usvoji strategiju kreiranja kredibilnih edukativnih institucija putem obaveznih objavljivanja radova u casopisima sa impakt faktorom (tzv. SCI lista).
U poslednjih 5 godina postoji projekat KoBSON, koji omogucuje dostupnost preko 20.000 (!) inostranih naucnih casopisa i knjiga za sve “naucne radnike” u Srbiji.
Inace, u razgovoru sa vecim brojem onih koji bi trebalo da objavljuju radove sa SCI liste, prosto je neverovatno koliko je tu odgovora tipa - to nije realno, pa to ne moze za sve oblasti, eto ja se bavim oblascu koja nikome u svetu nije interesantna…
U svakom slucaju, dolaze vremena kada ce se ceniti samo eksplicitan rad na pravim stvarima, a oni koji to izbegavaju ce otici u penzije i proslost… Verovali, ili ne
Od oktobra 2007. godine, na Fakultetu tehničkih nauka (FTN) u Novom Sadu, u sklopu poslediplomske škole “IIM/EURO”, Odseka za industrijsko inženjerstvo i menadžent, počinju predavanja na novom smeru – “E-marketing i online PR”. Radi se o smeru na studijskoj grupi poslediplomskih Specijalističkih strukovnih studija iz elektronskog poslovanja, koje su osnovane dozvolom nastavno-naučnog veća FTN-a početkom prošle godine. Do sada su studije iz E-poslovanja kompletno odslušale dve generacije studenata poslediplomaca.
Smer “E-marketing i online PR” kreiran je prema novom Zakonu o visokom obrazovanju, što znači da se sastoji iz ukupno pet predmeta, od kojih su tri obavezna: E-poslovanje, Internet marketing, Online PR; i dva izborna od ponuđena tri predmeta: Internet advertajzing, Odnosi sa medijima na Internetu i Upravljanje poslovnim projektima na Internetu.
Dužina predavanja i vežbi na predmetu je 30 sati, sluša se predmet po predmet (kada se završi slušanje celokupnog predmeta – oko četiri nedelje, nakon pauze kreću predavanja i vežbe iz drugog predmeta). Predavanja i vežbe se održavaju petkom posle podne i subotom tokom dana, ili u blokovima nastave, za slučaj gostovanja predavača iz inostranstva. Kao što se može videti, studije su prilagođene uslovima zaposlenih. Nakon odslušanog predmeta, student može da polaže pripremljeni predmet za vreme slušanja narednog predmeta.
Nakon odslušanih pet predmeta, studenti pripremaju Specijalistički rad. Studije traju ukupno devet meseci, pet meseci predavanja i četiri meseca za pripremanje Specijalističkog rada. Studenti koji redovno polažu ispite i pripreme na vreme Specijalistički rad, mogu u ovom roku završiti studije.
Ove studije mogu da upišu svi oni koji su legalno završili tri, četiri ili pet godina osnovnih studija, tako da trenutno ove studije završavaju i tri Mastera, iako je titula Strukovnog specijaliste niža od titule Mastera (u poređenju sa starim Zakonom o visokom obrazovanju, Strukovni specijalista je titula koja je viša od titule koja se dobija nakon završetka bilo kojeg fakulteta, a niža je od titule Magistra). Razlog za studiranje je dolazak do dodatnih znanja iz oblasti primene e-poslovanja u praksi.
Nakon završetka Specijalističkih strukovnih studija, studenti mogu da upišu jednu godinu MBA studija na IIM/EURO posledilomskoj školi, gde im se Specijalističke studije računaju kao završena druga godina (tzv. ”koncentracija”), i gde ostaje jedna godina do dobijanja diplome E-business MBA (strukovna Master diploma).
Rukovodilac Specijalističkih strukovnih poslediplomskih studija iz E-poslovanja Dragan Varagić ističe da “do sada su studenti veoma pozitivno reagovali na predavanja i sistem studiranja na prvim Specijalističkim strukovnim studijama u Srbiji koje se održavaju na nekom državnom fakultetu. Predavači na studijama su dokazani stručnjaci iz prakse, kao i profesori sa različitih fakulteta u Srbiji koji imaju kvalitetna iskustva iz oblasti E-poslovanja. Smisao ovih studija jeste obezbeđivanje načina dolaženja do znanja iz oblasti primene elektroskog poslovanja u domaćoj poslovnoj praksi. Ovaj sistem studija ćemo nastaviti da praktikujemo i na smeru za E-marketing i online PR, gde očekujemo i podršku određenog broja marketinških i PR agencija, kao i određenog broja privrednih subjekata koji su zainteresovani za buduće kadrove iz oblasti Internet marketinga i Internet PR-a. Partnerske organizacije, između ostalog, imaju mogućnost da plasiraju svoje studije slučajeva iz ovih oblasti.”
Komentari na blog post Srdjana Kusovca na temu izrade sajta www.predsednik.yu, po ko zna koji put pokrecu veoma ozbiljno pitanje karikiranja cena izrade Web sajtova (pored nekih drugih vaznih tema koje promicu samim postom i komentarima, ali o tome drugi put).
Veoma cesto dobijam pitanja tipa:
1. Treba mi neki mali sajt, nekoliko stranica - koliko to kosta?
2. Treba mi neki sajt koji mogu/mozemo sam da azuriram, nesto da nije skupo, moze li?
3. Hocemo prodavnicu, ako moze sa nekim open source softverom, pa da ne bude puno para…
Veoma bitan detalj kod izrade Web sajtova uglavnom uopste nije u tome na koji ce se nacin sajt praviti, vec sta ce se na njemu nalaziti, i da li to ispunjava cilj njegovog postavljanja.
Cinjenica je da postoji veoma razliciti splet nacina kako napraviti Web sajt, ali ono sto isticem, i sto preporucujem onima koji kreiraju Web sajtove, a skrecem paznju onima koji hoce da kreiraju Web sajt jeste sledeca analogija:
Odgovor na pitanje cene rada izrade Web sajta
1. Da li znate koliko staje krecenje kuce/stana po kvadratu? U tom kontekstu, da li mislite da je izrada Web sajta manje vredan rad za koji je potrebno manje znanja (od krecenja stana, npr.) da bi se napravio kvalitetan Web sajt?
Odgovor na pitanje primerenosti/neprimerenosti cena, klinac radi sajt za 100 EUR…
2. Ako vam npr. odgovara da u kineskoj radnji kupite novcanik za 150 din, i da ga menjate svaka tri meseca, to je sasvim OK. Ako vam to ne odgovara, kupicete u nekoj drugoj radnji kvalitetniji novcanik cija je cena 10 puta (!) veca. U tom kontekstu, kupite slobodno sajt za 100-200 EUR, ali toliko koliko ste platili, to vam je i njegova vrednost. Sasvim je druga prica kako da dodjete do firme koja radi kvalitetno za razumnu cenu (gledajte sajtove firmi, vidite njihove reference, pricajte sa njihovim prethodnim klijentima…).
Veoma je interesantan buzz koji se stvorio oko pokretanja servisa treceg operatera mobilne telefonije. Do danas se prakticno nije znalo ime, a do sada se (u poslednje vreme) koristilo ime “Novi operater“, koji ima i poseban sajt (interesantno je da je server u Bugarskoj). Danas je na ES-u objavljena informacija adresi sa pravim imenom treceg operatera - VIP Mobile. Sajt se trenutno radi, a dostupni su neki delovi, ukljucujuci i korisnicki ugovor.
Servis krece od ponedeljka (reklamna kampanja krece od 07.06.), a preko broja 060 1234 moze se stvarno puno toga saznati, najbolje je da zamolite operatera da vam sam isprica sta je bitno. U Novom Sadu glavno prodajno mesto VIP Mobile-a bice negde u Zmaj Jovinoj ulici (zaboravio sam broj). Detalji o nacinu pustanja servisa u upotrebu mogu se videti i preko ove vesti.
Dodao bih interesantan detalj da oni koji kupe SIM u prvom periodu, ako hoce da dobiju besplatan mobilni Samsung ili Nokiju najnovije generacije, treba da ubace SIM u neki telefon, da ga ostave ukljucenog, i da se jave na njega ako nazove neko iz VIP Mobile servisa. Inace, u prvo vreme ovi brojevi ce moci da se zovu, ali ne i da se prica preko njih dok servis ne bude kompletno funkcionalan. Takodje je interesantno da onih prvih 50.000 korisnika koji na 100 din za SIM dobije i 1.000 din kredita, oni ce morati da ih potrose do sredine jula. Znaci, dobra “navlaka”…
U svakom slucaju, mislim da je celokupna startna prica dobro odradjena sa aspekta kreiranja povecane paznje javnosti, a kako ce se pokazati u radu, to ce se videti u narednim mesecima.
Trka za biznis korisnike mobilne telefonije
Postoji jedan interesantan detalj koji sam nedavno cuo (opet, pouzdan izvor), a koji je i sam po sebi logican, a to je da je Mobilkom jedno vreme bio u posedu svih potrebnih podataka o business korisnicima mreze 063, a nakon njih je te podatke uzeo i MTS, pre nego sto je Telenor preuzeo bivsi Mobtel. Komercijalna sluzba MTS-a je vec odradila “obradjivanje” poslovnih klijenata 063, a to ce uraditi i “VIP Mobile”. Za nekoliko meseci videcemo rezultate ove svojevrsne prodajne “ujdurme”.
Tekst “Sta po meni znaci profi Web dizajn” me je podstakao da pokrenem pitanje kojim ozbiljnije imam nameru da se pozabavim kada mi popusti trenutni pritisak na poslu. U pitanju je web dizajn prilagodjen slabovidim i slepim osobama. Radi se o nekih 2% ljudi (statistika koje je prilicno uniformna svuda u svetu) a kod nas se procenjuje da je to nekih 12-14 hiljada ljudi. Pri tome su u pitanju ljudi kojima Internet mnogo vise znaci kao prozor u svet.
U cemu je problem? Da navedem samo jedan banalan primer. Dodjete na neku web stranu (koju naravno ne vidite) sa nekih pedesetak grafickih linkova. Osoba koja vidi ce na grafickoj ikoni da vidi da link vodi na recimo “Vesti”.
Medjutim, citac ekrana ce slepoj osobi da procita adresu grafickog fajla a glas ce reci “graphic link /images/image1.gif” koji nema nikakvo znacenje. I onda vam ne ostaje nista drugo nego da napipavate jedan po jedan link da vidite gde vode i treba da odete na svih pedeset strana iako vam je samo jedna od interesa. A resenje je trivijalno, a web dizajneri ga uporno ignorisu. Dovoljno je da definiseta ALT parametar umetnutog grafickog fajla i da stavite njegovu vrednost “Vesti”. Tada ce citac ekrana uredno da procita ovo i znacete gde vodi link. I da ne otkrivam toplu vodu, W3 je napravio detaljne preporuke na ovu temu na http://www.w3.org/TR/WAI-WEBCONTENT/. Nema tu mnogo pameti i samo je potrebno da se slede preporuke pa da web strana dobije pravo neku od A (accessibility) markica u zavisnosti od nivoa prilagodjenosti.
Neko ce mozda reci “vrlo vazno 2% ljudi”. Kada bi u skupstini 2% poslanika bilo slepo, to bi znacilo da ih 5 razume ovaj problem ili ako bi se to preracunalo na 30% koliko je obavezno da bude zena, znaci da bi 3 poslanika razumeli ovaj problem. U SAD postoji zakon da sajtovi finansirani iz budzeta (drzavni) moraju da budu prilagodjeni svima. Kod nas takodje postoji (ali se ne primenjuje kao ni mnogi drugi zakoni) zakon o dostupnosti drzavnih ustanova. Pod taj zakon bi mogli da se podvedu i drzavni web sajtovi.
Inace, kao neko ko se profesionalno bavi razvojem softvera za Internet i kao neko ko koristi racunar uz pomoc citaca ekrana, mogu vrlo kompetentno da svedocim o neupucenosti i arogantnosti web dizajnera. Cak sam i doziveo da mi je jedan preskupi nabedjeni Mikelandjelo, koga sam izbacio sa projekta, pretio posetom ocevih prijatelja iz DB-a.
I da ne duzin vise, sajtovi uradjeni po W3 preporukama za slepe i slabovide su mnogo pregledniji i za ljude koji vide. Svrha web strane je da prenese informaciju korisniku, a najmanje je bitna roza pozadina sa zelenim tufnama. Na dobro dizajniranoj strani, navigacija uz pomoc zvuka moze cak da bude brza nego vizuelna navigacija. Provereno.
Kao sto sam ranije pomenuo, kada mi popusti pritisak na poslu, potrudicu se da licno pokrenem inicijativu za uredjenje ovog problema. S obzirom da ste pokrenuli pitanje kvalitetnog dizajna, ovim putem zelim da vam skrenem paznju i na ovaj aspekt problema web dizajna tako da i vi sa svoje pozicije ucinite nesto na tu temu.
S postovanjem,
Dr. Dragomir D. Dimitrijevic
Chief Technology Officer
Advanced Payment Networks, d.o.o., Belgrade, Serbia
A Company for IT and financial Engineering and consulting