Volim da idem na pijacu. Pričajući sa ljudima koji takođe često idu na pijacu saznao sam da nisam jedini koji tačno na određenoj tezgi kupuje određene proizvode (voće, povrće, meso).

tezga 

Naravno, ne kupujem sve proizvode na određenim tezgama, tako da mi se danas desilo da uzmem banane na jednoj tezgi gde mi se dopalo kako izgledaju. Žena kaže 150 din za 6 banana, što mi se učini puno (iako ne obraćam puno pažnju na cene, ali znam šta nije malo), pa sam joj rekao – “150?”. Žena mi naplati 120 din (toliko je rekla da je kg) i kaže – “Znate, poskupele banane kod dobavljača”. Pogledam malo oko sebe, i vidim na nekim tezgama cene, uglavnom oko 90 din.

Nije problem da traži više, ali na njenoj tezgi nigde ne piše cena nijednog proizvoda!

Krenem malo detaljnije da posmatam tezge i uvidim da od stotinak tezgi koje sam pregledao šetajući se i kupujući, da na moda 5-6 tezgi postoje uredno napisane cene SVIH proizvoda. Na nekim tezgama postoji 1-2 cene, a na ostalim (ogromna većina) – nijedna napisana cena!

Mislim da je ovo prekršaj za tržišnu insekciju!

Da ne pomenem činjenicu koju zna već duže vreme veliki broj onih koji redovno kupuju namirnice – pijace su skuplje od većih marketa! Na pijaci koju koristim jer mi je veoma blizu (NS, Limanska pijaca), od stotinak tezgi pitanje je da li ima 3-4 prava poljoprivredna proizvođača, ostalo su sve nakupci. I svi oni imaju zemlju koju su prijavili da ne bi uveli fiskalne kase! Toliko o tome zašto u razvijenijim državama odlazak na pijacu samo znači podsećanje na prošla vremena. 

Idem i dalje na pijacu, jer mi se dopada, i jer većinu namirnica kupujem od osoba koje već lično poznajem. Ali je pitanje koliko će mi se to još dugo dopadati (i oni kod kojih često idem isto tako nemaju istaknute cene). 

VN:F [1.9.3_1094]
Ocenite ovaj članak:
Ocena: 8.0/10 (1 glas)
Ujdurme sa cenama na pijaci, 8.0 out of 10 based on 1 rating