U Politici je juče objavljen tekst pod nazivom “Blogosfera i etički kodeks“, koji je preneo i B92 (Technopolis), kao i veći broj agregatora. Radi se o prikazu knjige “The Future of Reputation. Gossip, Rumor, and Privacy on the Internet” Daniel J. Solove-a, koju je izdao Yale University Press.

Knjiga se bavi prikazom blogosfere i njenog uticaja na brzinu širenja poruka, kako onih pozitivnih, tako i onih problematičnih. Solove je čak ponudio blogerima besplatan primerak  knjige, ako napišu na svojim blogovima prikaz ove knjige.

Radi se o definitivno veoma ozbiljnom štivu koje na kvalitetan način predstavlja savremene probleme privatnosti podataka, tj. šta je privatnost u ovom vremenu.

Ono što je meni u celoj ovoj priči veoma problematično jeste sledeći iskaz koji je napisan u članku:

“Dok je moć obaveštavanja nekad bila u rukama malobrojnih profesionalaca, sada je u bezbrojnim rukama amatera koji, zbog moćnije i uticajnije tehnologije, postaju rivali velikim izdavačima. Blogovi su u najvećoj meri dnevničarski (u SAD 37 odsto) a ne novinarski, diskurs im je najčešće zajedljiv, bez stila, nemaju urednike niti lektore, objavljuju bez vremenske distance, ne nudeći uvek pouzdane informacije i ne poštujući etička pravila privatnosti. Blogeri u većoj meri uspostavljaju kontakte sa čitaocima i otvaraju debate. A kada ugledate netačnu informaciju, najbolje je da odmah reagujete argumentovanim demantijima i, uz pomoć moćnih linkova, proširite ih što dalje.”

Činjenica je da je preko 99 odsto blogova čisti trash (treš).

Ali…, da li se vama kao blogeru ili osobi koja voli da čita blogove dopada da vas nazivaju zajedljivim i bez stila…?

Preko 99 odsto svih medija je treš! Kako su blogovi mediji, situaciju možemo uporediti i sa ostalim (klasičnim) medijima: Od svih TV, radio stanica ili novina, časopisa za koje znate – za koliko njih smatrate da su kvalitetni? Moje mišljenje je da (bar u Srbiji) preko 99 odsto klasičnih medija jeste treš.

To znači da nema neke velike razlike u kvalitetu klasičnih medija u odnosu na npr. blogove. I ovde dolazimo do onoga što ja mislim da je suštinski najveći problem – klasični novinari (koji uglavnom ne žele da shvate da se stvari menjaju), jednostavno ne mogu da prihvate postojanje kvalitetnog “građanskog novinarstva”!

Ne znam koliko puta do sada sam od strane klasičnih novinara pročitao ili čuo tezu kako su blogeri: “amateri, nepouzdani, senzacionalsti bez pokrića…”, kao i mnoge različite kvalifikacije, koje po meni idu u pravcu priče – novinari su sa druge strane, suprotni. A znamo koliko ima malo kvalitetnih novinara…

Uticajni mediji promovišu ideju da su blogovi treš

Ono što mene u celoj priči veoma iritira jeste činjenica da veoma uticajna Politika (i B92,  koji je samo preneo isti članak) podstiče priču o “toj nekoj” pojavi kao što su blogeri, i gde se jednstavno provlači upravo teza o blog trešu, bez obzira na formulacije tipa “u najvećoj meri”. Jer se nigde ne pominju suprotni primeri…

Neka akcija?

Ako vas interesuje ova tematika, mogli biste da na svojim blogovima pokrenete konstruktivnu diskusiju na temu kako izjednačiti posmatranje kvalitetnih blogova (kojih je defacto malo) sa posmatranjem kvalitetnih ostalih medija, i da li je to uopšte potrebno.

Svakako, podržavam mogučnst da se kroz kredibilni uticaj bloga pokaže njegov (manjinski) kvalitet.

VN:F [1.9.3_1094]
Ocenite ovaj članak:
Ocena: 0.0/10 (0 glasova)