U poslednje vreme sve češće čujem da vlasnici firmi koje se bave Web razvojem imaju velikih problema pri nalaženju adekvatnih programera…

- Veoma kvalitetni programeri imaju toliko posla, ili su već negde zaposleni.

- Veliki broj programera ne želi da napusti freelance poslove, koji za relativno malo vremena provedenog u radu, donose značajnija sredstva u odnosu na mesečne zarade koje se nude na domaćem tržištu programera. Bez obzira što to nisu sigurni i uvek redovni poslovi, ipak se ne radi puno radno vreme, a veliki broj programera hoće da izbegne svakodnevni rad od osam sati (nekada i više).

- Svedeća kategorija su programeri koji misle da puno toga znaju, pa se uz intenzivni rad u firmi ispostavi da nisu toliko dobri i pouzdani, i da se posle njihovog rada mora dosta “čistiti”. A ovakvi obavezno traže neke neverovatne pare za svoj nekvalitetni posao…

- Najdostupniji su programeri koji moraju da plaćaju mesečne izdatke za život (ne finasira ih neko drugi, kao npr. roditelji), i oni pristaju da rade za plate u domaćim web development firmama (koje nisu uopšte tako male, kada se redovno isplaćuju). Samo,  ovakvi programeri koji kvalitetno i pouzdano rade ovaj posao, mogu se proglasiti za “veoma retke zverke”…

- Veliki broj onih koji završavaju fakultete i više škole kao programeri, najčešće neće baš da rade taj posao, ili ga ne rade kako treba (znači, ne svi, ali veliki broj).

- Najčešći način rešavanja problema sa programerima jeste angažovanje onih koji su spremni da rade, nemaju neka naročita znanja u praksi, i volji su da uče. Problem je jedino u tome da za takve programere treba postoji posebna osoba u firmi koja će se samo njima baviti, “da bi ih izveli na put”.

Moram reći, da kada se situacija sa vizama popravi, a naročito ako ikada uđemo u EU, ovaj problem sa nedostatkom kvalitetnih kadrova iz oblasti programiranja doći će do drastičnih razmera – pogledati primere Rumunije, Bugarske…

VN:F [1.6.4_902]
Ocenite ovaj članak:
Ocena: 8.0/10 (2 glasova)