Od kada imam neki od sopstvenih sajtova (više od 12 g.), s vremena na vreme mi se dešava da dobijam zahteve za uklanjanjem određenog online sadržaja koji je ranije kreiran/napisan iz različitih razloga.

Povod za pisanje ovog teksta su dva zahteva koja sam dobio u poslednjih nekoliko dana za konsultaciju sta da rade vlasnici određenih online servisa/sajtova sa zahtevima za uklanjanjem određenih online sadržaja.

Naravno, ovakve stvari se dešavaju redovno velikom broju vlasnika sajtova/blogova, pa se postavljaju dva pitanja:

1. Kako da vlasnik sajta/bloga reaguje na zahteve za uklanjanjem online sadržaja?

2. Šta da rade oni koji smatraju da ih neki vidljivi online sadržaj (obično vidljiv putem pretraživača) ne bi trebalo da bude vidljiv iz nekog razloga?

Da li uklanjati online sadržaje ili ne?

U osnovi, vlasnik Web sajta/bloga ne mora da uklanja po nečijem zahtevu bilo koji online sadržaj sa svog online medijuma, sem u slučajevima krženja zakona – o autorskim pravima (iskopirali ste nešto što niste smeli), kršenja zakona o privatnosti maloletnih osoba, dečija pornografija ili nacionalistički sadržaji (za to se veoma lako može otići i u zatvor), i sl. 

Zahtevi za brisanje online sadržaja mogu da budu sasvim suludi, do veoma utemeljenih, ali se u osnovi radi o percepciji vlasnika Web sajta/bloga da li uopšte bilo šta raditi sa online sadržajem koji je ranije objavljen.

U prilog konstataciji da vlasnik online medijuma ne mora da ništa uradi povodom ranije unešenog sadržaja ide i činjenica da sve veći broj online medija prenosi sadržaje koje kreiraju drugi online mediji (agregatori sadržaja to rade automatski), što ima za posledicu da čak i da obrišete neki sporan online sadržaj, on će i dalje ostati online – jer ne možete pobrisati sve tragove nekog objavljenog online sadržaja! – Ovo je obično nešto što obavezno napišem u obrazloženju onome ko želi da se neki sadržaj obriše/promeni kod mene na blogu.

Upravo iz razloga da ne postoji sumnja šta raditi kada eventualno vlasnik online medijuma dobije eventualno ovakav zahtev – veoma je zgodno napraviti stranicu sa pobrojanim uslovima korišćenja Web sajta/servisa – od kojih jedna stavka može da bude tvrdnja da se prethodno unešeni sadržaji ne brišu!

Na primeru servisa PRObjave.com veoma bitna stavka je upravo segment samog online objavljivanja saopštenja, koje se od momenta kada se saopštenje odobri za distribuciju više ne može vratiti u ne-objavljeno stanje, odnosno naknadne izmene na sadržaju imaju samo smisla u sklopu objavljenog saopštenja na servisu PRobjave.com, ali ne i u slopu mreže sajtova koji automatski re-objavljuju ovo saopštenje (ovakvih sajtova trenutno ima između 30 i 40).

Kako ukloniti nepoželjne online sadržaje?

Kada ste u situaciji da ste uočili neki online sadržaj  koji vam se nimalo ne dopada, i hteli biste da se on ne vidi u rezultatima pretraživanja, “najelegantnije”  rešenje jeste korišćenje taktika uklanja nepoželjnih rezultata pretraživanja pod zajedničkim nazivom – Search Engine Reputation Management – SERM.

U osnovi, SERM-om se omogućuje “potiskivanje” nepoželjnih rezultata pretraživanja nekim drugim rezultatima pretraživanja koji najblaže nisu sporni, ili su afirmativni…

Možete probati da pitate originalnog autora sadržaja da ukloni tekst, ali time nećete dobiti mnogo, jer ti sadržaje i dalje ne gde postoje na Webu, a verovatnoća da će autor sadržaja isti i ukloniti zavisi od vaše argumentacije i slobodne procene/stava autora sadržaja.

Mnogo bolje i najjednostavnije rešenje uklanjanja spornih sadržaja jeste da krenete aktivno da koristite Web (i društvene medije), i tada će posle nekog vremena raniji sadržaji biti potisnuti, sem ako se ne radi o nekoj “velikoj” vesti koju je prenelo veliki broj uticajnih medija.

Moja percepcija o zahtevima za uklanjanje nekog sadržaja sa Weba jeste da se razmišljanja o cenzuri iz 20. veka prelivaju u medijum (Internet) iz 21. veka.

VN:F [1.9.7_1111]
Ocenite ovaj članak:
Ocena: 8.4/10 (9 glasova)
O zahtevima za brisanje online sadržaja, 8.4 out of 10 based on 9 ratings
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...