Na temu odnosa s blogerima pisalo se na ovim prostorima još 2008. g. Možete pročitati tekstove Dragane Đermanović, primer iz prakse odnosa s blogerima Miloja Sekulića, i ja sam malo pisao na ovu temu, a pored pomenutih inostranih članaka u ovim tekstovima, dodatno bi preporučio tekst na temu kako prići blogeru.

Direktan povod za ovaj tekst je moje obećanje koje se odnosi na prethodni blog post, koji je bio posledica jedne e-mail poruke osobe koju nisam ranije poznavao. Radi se o tome da za poslednjih pet godina postojanja ovog bloga slučaj da objavim blog post samo na osnovu e-mail poruke neke osobe koju ne poznajem – ne znam da mi se desio 2 ili 3 puta.

cini-caranje

Osnovni razlog zašto je tako mali broj objavljenih tekstova na osnovu neke informacije koju dobijem od osoba (uglavnom iz oblasti PR-a) se svodi na činjenicu da iste informacije nisu u vezi sa onim šta je sadržaj ovog bloga, i u osnovi nisu dovoljno interesantne da bi ih objavio u bilo kojoj formi.

Sada sigurno ima jedno 3 godine kako s vremena na vreme dobijam neke sadržaje od različitih vlasnika Web sajtova i PR službi/agencija na temu objave neke vesti koja se odnosi na njihovu delatnost. Kako vreme prolazi, sve češće dobijam različite zahteve za objavu neke informacije ili celokupnog teksta, ali takvi pokušaji se najviše svode na tzv. “čaranje/čini kroz ubeđivanje” kako bih ja trebalo da “umrem od sreće” da objavim dati tekst, umesto da isti bude prilagođen onome ko ga je dobio za eventualnu objavu.

Jedan od najvećih problema na koji sam do sada naišao u takozvanom “pitch-ovanju” za objavu nekog teksta na mom blogu jeste problem subjektivnosti/objektivnosti: – To što vi radite ili ste u vezi sa nekim projektom, verovatno postoje razlozi za to, i naravno da vam je vaš (online) projekat interesantan, ali se postavlja pitanje koliko je priča koju želite da plasirate objektivno interesanta široj publici!

Svojevremeno, Miloje Sekulić me je u sklopu svog bloga pitao zašto čak ni prijateljima ne objavljujem informacije “as is”, pa sam mu odgovorio da je sve u samoj tematici onoga što mi se predlaže da objavim, bez obzira ko je osoba koja mi to predlaže.

Ono što je meni svakako interesantno za objavljivanje na mom blogu jesu konkrentni primeri u vezi sa primenom e-poslovanja u širem smislu, sa konkretnim pokazateljima (cifre, statistike posećenosti, rezultati u profitu, i sl.), kao što se moglo videti na primeru prethodnog posta. Ako imate kojim slučajem ovakve informacije, postoji veoma velika verovatnoća da će biti objavljene, što zavisi od samog konteksta i aktuelnosti teme:

Npr. ako je tema SEO i vi hoćete tekstom da dokažete kako je bitna strategija linkovanja, to nije vest, to je poznata stvar. Ali ako tu istu strategiju linkovanja postavite u kontekst konkretnih efekata u konkretnom vremenskom periodu (koji su proverljivi), tada ova priča ima sasvim drugačiju vrednost za širu publiku.

U svakom slučaju, nisam jedini koji dobija različita saopštenja, neki blogeri veoma često dobijaju ista ako su u oblasti gde su osobe izt PR-a shvatile efekat koji mogu da daju blogeri objavljivanjem neke vesti, i ova situacija će se vremenom samo usložnjavati (biće sve više saopštenja).

Znači, ako hoćete da vaša vest bude objavljena na nekom blogu, nemojte koristiti “vudu-ubeđivanje” za objavljivanje saopštenja, nego ga prilagodite onome što blogerima treba – (objektivno) interesantna priča.

VN:F [1.9.3_1094]
Ocenite ovaj članak:
Ocena: 7.4/10 (7 glasova)
Podsetnik: Kako prići blogeru (odnosi s blogerima)?, 7.4 out of 10 based on 7 ratings