e-business, e-marketing, online pr consultant
Blogolandija je kolokvijalni (lokalni) izraz koji lepo opisuje interno shvatanje ovdašnje (javne) blogosfere. Postoji i tzv. privatna blogosfera, tj. preko 99 odsto ostalih blogova i kod nas i u svetu, koji nisu kreirani sa namerom da budu naročito vidljivi i popularni, a još manje da budu uticajni.
U poslednje vreme, “svako-malo” pa se pojavljuju neki tekstovi o “kaljuzi blogova” ovdašnje blogosfere, o tome kako je sve to loše i “pre-loše”, a ovakav tip tzv. “metanija” o ne-uticaju blogova možete videti u interesantnim primerima tekstova Peđe Supurovića i Gorana Pilipovića.
Osnova pređašnje opisanih situacija u koje “upadaju” različiti manje-više poznati blogeri svodi se na sve šire prihvaćeni stav da ovdašnji blogeri nisu “u” od uticajni, i da je sve to sa blogovima preterivanje i “lakrdija”. Sledeća teza je da se taj uticaj ni ne može meriti, jer ipak pričamo o “babama i žabama” kada se porede blogovi različitih vrsta sadržaja.
Tomson Impact Factor & Google Page Rank
Da nije sve baš tako crno u mogućnosti merenja uticaja na Internetu, najbolje možemo videti na primeru Sergeja Brina i Lari Pejdža, koji su osmislili tzv. Page Rank kao meru uticaja pojedinačne Web stranice na Internetu, što inače predstavlja osnovu algoritma Google-a, odnosno osnovu značaja koji Google ima ovih dana.
Dve doktorske disertacije ova dva čoveka i njihovo osmišljavanje koncepta “ranga stranice” potiču od nešto starije metodologije izračunavanja uticaja naučnih časopisa, poznate po nazivu Thomson Impact Factor.
Obe metodologije se u osnovi zasnivaju na praćenju “citiranosti” (likovanja) posmatranog časopisa (web stranice/sajta), i procenjivanju i ocenjivanju značaja tih “referenci”. Uprošćeno:
Vaš Web sajt linkuje pet vaših prijatelja iz susedstva, pet vaših prijatelja iz jednog grada, linkuju vas lokalne novine, nacionalne novine, internacionalne novine, globalni mediji, najvažnije edukativne institucije, vlade država… Verovatno postoji značajna razlika između onih sajtova koje linkuju samo prijatelji, u odnosu na sajtove koji svaki dan dobijaju linkove sa npr. BBC.co.uk, ili sa npr. Harvard.edu.
Google je dokazao svojim postojanjem na liderskoj poziciji pretraživanja već godinama, da ovakvo računanje uticaja Web lokacija ima ozbiljnog smisla, ali to je samo jedan deo “jednačine”.
Uticaj blogova je merljiv, a o tome, između ostalog, možete videti i na predavanju upravo na temu merenja uticaja blogova.
Uticaj kao good-bad guy
Ovdašnji problem sa percepcijom uticaja blogova ima veze sa percepcijom crno-belog posmatranja u životu – ako nešto nije dobro, onda je loše, odnosno, ne može biti da u isto vreme možete nešto voleti i mrzeti! E, pa može! Stvari nisu crne ili bele, već su sive!
Prevedeno u slučaju uticaja ovdašnjih blogova, nije da ovde imamo “gigante” čija pisanija direktno ulaze na Dnevnik II, ali nije da uticaj ni ne postoji.
Potpuno je drugi problem što pojedinci mešaju popularnost (posećenost) sa uticajem, pa tako jedan od najposećenijih domaćih blogova – Dudarim.com, ipak nije uticajan, ali je popularan – puno se čita. Dudarim npr. neće učiniti svojim pisanjem da pročitate knjigu koju je preporučio (ili hoćete), ali neko ko utemeljeno piše o određenoj knjizi, možda će “ubediti” njih 2/20/200/2mil da pročitaju tu knjigu. I “ubeđivanje” 2 osobe i 2 mil. osoba je uticaj, s tim da je onaj prvi malo manji.
To što neko nije zaradio grdne pare od bloga, i što se i dalje vesti sa blogova ne pojavljuju u klasičnim medijima ne znači da ovdašnji blogovi nemaju uticaja, već da on još nije dovoljno veliki da bi se to dešavalo redovno. Ali biće!
Sasvim je druga priča to što su se u poslednje vreme pojavili “neki novi klinci” (i starije osobe) pa pokušavaju da preuzmu primat “glavnog Baje” u selu. To je sasvim normalna posledica evolucije blogova na ovim prostorima…
Predrag Supurović
November 20th, 2009 at 15:21
Google PR ti baš i nije dobar primer, s obzirom da Google nastoji da nas sve ubedi da ne treba više da mu pridajemo neku značaj.
Ovom prilikom bih se ogradio od pomiwawa mojih članaka u kontekstu tvrdnji o “kaljuzi blogova” kako je sve loše i preloše. Niti tako mislim niti sam ijednom rečju tako ocenio našu Blogolandiju.
Moja teza je da ne psotoje objektivni načini merenja posećenosti i uticajnosti blogova, kao i da nema nikakve logike u rangiranju koje se zasniva na poređenju blogova koji su potpuno različiti počev od tematike, pa do ciljne grupe i profila posetilaca tih blogova.
Dragan Varagić
November 20th, 2009 at 15:33
Ovde se ne radi o Google PR-u, već o njegovoj osnovi – linkovanju. Koliko je to bitno, može se videti npr. ovde.
Inače @Predrag Supurović (a ovo se može odnositi na mnoge, u mnogim tekstovima), ako sam te pomenuo u tekstu u jednom kontekstu, to ne znači da sve što je u tom tekstu napisano ima veze sa tvojim mišljenjem.
Goran Pilipović
November 20th, 2009 at 15:40
Hajde, kada si me linkovao da ti odgovorim na brzaka jednim primerom
U istoj minuti su se pojavila dva RT na twitteru sa linkom na ovaj post. Nisam brojao karaktere ali sumnjam da neko može da pročita ovaj tekst za 30 sekundi (ja sam ga čitao dva puta da budem siguran da razumem šta hoćeš da kažeš). To samo znači da bar jedan od ta dva nije ni pročitao tekst nego je samo poslao link po automatizmu.
Da li to znači da si ti uticajan bloger? Verovatno da. Bar što se mene tiče volim a pročitam šta napišeš. Da li to znači da imaš uticaj kakav priželjkuješ? Skoro sigurno ne, čim te NE pročita a postuje link – znači da postuje samo zato što si uticajan i ne interesuje ga šta tačno pišeš. Nisam baš najsrećnije objasnio ali nadam se da razumeš šta hoću da kažem.
Dragan Varagić
November 20th, 2009 at 15:48
Gorane, razumem šta hoćeš da kažeš, ali se o tome i govori u tekstu – Uticaj blogova na ovim prostorima je takav kakav jeste. I gde je tu problem? To što mnogi misle da bi trebalo da je veći…?
Goran Pilipović
November 20th, 2009 at 16:00
Ne, problem nije što misle da je veći nego što jeste pa su spremni i da se posvađaju “u to ime”
Bore se za neke pozicije, a mesta ima koliko hoćeš. To je kao kada odeš u pozorište i tražiš od nekoga da ustane jer na tvojoj ulaznici piše baš to sedište, taj red. A u stvari ima ukupno 7 ljudi u celoj sali – sedi bre gde hoćeš.
Predrag Supurović
November 20th, 2009 at 16:04
Google rangiranje radi za drugu namenu: zarad boljeg davanja rezultata na konkretne ključne reči i upravo u ključnim rečima nalazi relevantnost između sajtova koje poredi kako bih ih poređao u rezultatima pretrage. To je ipak nešto sasvim drugačije od rangiranaj blogova koji nemaju ama baš nikakv emeđusobne veze, osim što su – blogovi.
Moja ograda je usledila zbog rečenice: “U poslednje vreme, “svako-malo” pa se pojavljuju neki tekstovi o “kaljuzi blogova” ovdašnje blogosfere, o tome kako je sve to loše i “pre-loše”, a ovakav tip tzv. “metanija” o ne-uticaju blogova možete videti u interesantnim primerima tekstova Peđe Supurovića i Gorana Pilipovića.”
Samo do toga sam se ogradio. Ne verujem da si namerno ovako sročio, ali eto ispalo je nesrećno, kao da smo Bluesman i ja primeri ljudi koji našu blogosferu opisuju kao kaljugu blogova, lošu i prelošu.
Goran Pilipović
November 20th, 2009 at 16:17
@Supurović Ja se sada ograđujem od tebe
Nisam pisao da je kaljuga, ali da je žabokrečina – jeste. Većina samo “krekeće” i tome pridaju značaj veći nego što zaslužuje. Opet napominjem, taj komentar se ne odnosi na ljude već na “radove”, ljudi su ok i ima ih dovoljno, zato sam i toliko iznenađen tavkom bezidejnošću. Umesto da pišu nešto originalno, kao pomenuti dudarim.com, pišu “radi reda” i odmah trče da provere na kom mestu su na blogostaju.
Tu i tamo iskoči neko novi, sa novim idejama, ali se brzo i sam “utopi” u “opšti utisak” jer kreće da se takmiči umesto da radi ono što je započeo da radi i ne shvata ostale kao “konkurenciju”.
Dinke
November 20th, 2009 at 16:50
Ja igrom slucaja vodim engleski i srpski Blog i nedavno sam malo analizirao traffic na analyticsu i dosao do interesantnog zakljucka:
1) Sta god da napisem na srpkom blogu to traje 3 dana. Twitter, Facebook, se isticu medju referalima, ali koliko god kvalitetan (npr. neki db tutorijal kojeg ne mozete naci na nasem jeziku), poseta posle 3 dana na taj odredjeni post vise ne postoji. Ako nista ne napisem 10 dana imacu 10 poseta dnevno na sr blogu.
2) Kvalitetni postovi na engleskom Blogu su konstantno poseceni. Na primer moj clanak o upload progres baru na engleskom vec dve godine je najposeceniji post na blogu. Preti da ga prestigne tutorijal o tetheringu Hero-a sa Mac-om, itd. da ne ispadne kao samoreklama, sustina je, ljudi na te tutorijale konstantno dolaze, iako identicni postoje i na srpskom jeziku na njih ljudi jaaako retko dolaze.
Ukratko, nas narod voli da kaze “Prema svecu i tropar”, sto me vraca na prvu recenicu u mom komentaru
Deda
November 20th, 2009 at 16:56
…hehehe, ja linkovao ovaj post sa recima Varage o “glavnom Baji u selu” i samo mi smesno nesto…
Inace, ovo sto Dragan pise ne shvata veliki broj ljudi jer nemaju pojma niti zele da nauce nesto o tome, a sdruge strane Bluesman je u pravu kad kaze da odmah posle posta trce na Blogostaj ili neku drugu listu da vide jel su dobili neki poen.
Mene jako raduju ovakvi Varagini postovi jer su puni optimizma i zato sto vidim jednu perspektivu u njima iako mnogi osporavaju blogove, cak se i podsmevaju… a ne skidaju se sa istih i stalno i komentarisu na njima…
Bilo bi fenomenalno kad bi svako bio Dudarim ili Mahlat, ali kad vec nismo, onda blogujmo sa uzivanjem onako kako znamo.
Mada , neke stvari se moraju priznati, taman one izgledale za nekoga crno iako se jasno vide kao belo…
Kada ljudi budu prihvatili da je uticaj ono o cemu Varaga prica , prihvatice i cinjenicu da i najgori tres ima uticaj ma kakav da je.
Predrag Supurovic
November 20th, 2009 at 17:06
Bluzmene, nema potrebe da se ograđuješ, ja sam se ogradio samo u svoje ime
Dragan Radović
November 20th, 2009 at 19:25
Reč Blogolandija plasirana je u srpsku blogosferu upravo da bi se podvukla razlika između vođenja bloga usmerenog ka opštoj javnosti i pisanja za „užu javnost“ – prijatelje, rođake, pa i radi sebe lično.
Kao čovek ko je uveo taj izraz u upotrebu ( ne bih se ja ljutio da je to ovde direktno rečeno
), drago mi je da se promoviše i putem bloga koji je po mnogo čemu referentan u nas.
Pominjanje uticaja biće, izgleda, još dugo potrebno. Zašto se mnogi blogeri gotovo naljute kad im pomenete uticajnost, još nisam dovoljno razumeo.
Možda je to posledica moje novinarske profesije, ali kad bih znao da vodim blog koji nema ninašta nikakvog uticaja, smesta bih se odrekao tog „posla“. Ne može se raditi javni posao i bežati od uticajnosti kao njegove bitne osobine.
Nejasno mi je, donekle, korišćenje izraza „selo“ i „periferija“. Zanimljivo bi bilo znati šta je na vebu selo, a šta grad, jer je značenje tih reči očigledno metaforično.
@bluesman Moguće je da sam ja bio jedan od dvojice koji su, ne čitajući ovaj post, retvitovali vest o njemu. Skoro uvek tako radim kad su u pitanju ljudi koje pratim jer RT smatram obaveštenjem, a ne upućivanjem. Ne baš uvek, naravno, zavisi od toga ko je u pitanju ili od kvaliteta najave posta/linka. Posle se vratim da pročitam i sam post. Moguće je da grešim, nisam o tome posebno razmišljao..
Sorry za off topic.
Goran Pilipović
November 20th, 2009 at 19:52
Nisi, tebe nisam vide, ti si očigledno treći
A ko zna koliko još ljudi je uradilo isto, ja sam samo dao primer za ono što sam video svojim očima. Ne znam da li si me razumeo, ja nemam ništa konkretno protiv takog postupka samo kažem da se to radi po automatizmu. To što ja ne bih to uradio – ne znači da to nije dobro, ja sam jednostavno oprezan pre nego što bilo šta preporučim nekome. Ako preporučim nešto onda stojim iza toga 100% ili je sam sadržaj “zabavnog karaktera”.
Dragan Radović
November 20th, 2009 at 21:51
Razumem te, zato i kažem da si me “primorao” da razmislim. Jer, rekoh, RT ne shvatam kao preporuku, već kao obaveštenje. A izgleda da sam usamljen u tome.
Mada, ako pratim čoveka i vidim da je nešto novo napisao, zašto da odmah ne ubacim RT? Ne mora to meni da se sviđa, ali možda nekom hoće.
Kad vidim da si ti napisao novi post ne idem prvo na blog da ga čitam, odmah pišem RT. Postoje ljudi koji su zaslužili to tekstovima koje sam ranije čitao, ne mora baš svaki post da im bude za Nobela.
Ipak, razmisliću, moguće je da imam pogrešan stav.
Koliko i naizgled sitne stvari traže da čovek promisli o njima.
Predrag Supurovic
November 20th, 2009 at 23:41
@Dragan Radović: Meni nije problem sama uticajnost blogova. Sasvim je noralno da šta god neko radi javno to ima nekakav uticaj. Ono što meni smeta je poređenje blogova po uticajnosti a koji nemaju nikakvih zajedničkih tačaka.
Na primer, uzmimo jedan od blogova koji se bavi kuvanjem i receptima a koji je značajan u svom domenu i jedan blog koji se bavi astronomijom i takodje je značajan u svom domenu. Kako njih porediti i utvrditi koji je uticajniji, kada se obraćaju potpuno različitoj publici?
Dragan Radović
November 21st, 2009 at 01:59
@Predrag Supurović – Razumem te, pogledao sam danas malo pažljivije neke postove na tvom blogu i došao do zaključka koji si ti i sam ovde formulisao. To je viđenje sa kojim mogu da se složim – porediti blogove po „horizontali“, dakle sasvim raznorodne blogerske sadržaje, zaista je teško.
Ipak, mislim da će se dogoditi isto što i sa, na primer, knjigama: ima ih iz milion oblasti, ali izdavači i knjižari odlično znaju koja kako ide, a publika, zbog koje i knjige iz ovog primera i blogovi postoje, brzo svakoj odredi mesto.
Po meni, sa blogovima će se to desiti tek ako bude pređena „kritična tačka“, ako ostanu kao „internet žanr“ i ako budu još kvalitetniji, odnosno dostignu stadijum kad će njihov sadržaj i drugim putevima dolaziti do čitalaca. (Kao tvoj blog, na primer, odnosno članci na njemu.)
Inače, kad se govori o uticaju, moguće je da ljudi to preozbiljno shvataju, da to poistovećuju sa nekom moći koju imaju čitave društvene institucije. Takvu moć blogovi ipak ne verujem da će imati.
Predrag Supurovic
November 21st, 2009 at 08:40
Poređenje stoji, a složićeš se,. pretpsotavljam, da i knjige koje su bestseleri porpavilu nisu i najkvalitetnije knjige. Vrlo je opasno ocenu kvaliteta zasnivati na broju čitalaca/posetila. Masovna publika nije to što pokazuje šta je kvalitetno.
Da je tako onda bi šund i kič bili na ceni.
Rangiranje blogova ja shvatam ozbiljno samo utoliko što to nove ljude koji nisu dovoljno upućeni navodi da se posvećuju rangiranju umesto da rade ono što treba – da pišu kvalitetno.
Dejan Nikolic
November 21st, 2009 at 11:30
Po meni jako bitan deo definicije Tompsonovog “Impact Factor”-a je “the impact factor provides quantitative evidence for editors and publishers for positioning their journals in relation to the competition”. Akcenat je na quantitative a onda zajednica koja podrzava odredjenu skolu misljenja pokusava da to pretvori u kvalitativan (i na nivou percepcije okoline to i uspeva).
Inace, upravo je ovo jedan od najzastupljenijih (ako ne i jedini koriscen) nacina merenja uticaja u akademskom svetu odakle je referenciranje (linkovanje) i poteklo i na osnovu kojeg se ostvaruje realan uticaj u naucnoj zajednici. Napises rad na neku temu i ukoliko se slaze sa trenutnim ili opste prihvacenim zadatim definicijama ili vrednostima (podrzanim od vodecih licnosti iz segmenta) rad ce biti referenciran u clancima tih vodecih autoriteta na tu temu i time dobijati na uticaju. Ukoliko medjutim istupis iz, da se blogosferski izrazim “klana”, i napises nesto kontra ustaljenom misljenju, neces dobiti reference iako je delo mozda “nobelovsko” i samim tim ne postojis na nekom akademoskom “blogostaju” i postajes underground autor dok tvoja teza ne postane samoostvarujuca (ako se to ikad desi, npr dokaz da je 2012. poslednja godina covecanstva). Ako imas srece, tvoje delo postaje kultno u krugovima “teorije zavere” ili kruzoku ljudi koji su prosli na slican nacin i formira se novi “samoreferencirajuci” krug u alternativnom akademskom prostoru u kojem se ponovo moze meriti samo kvantitativnost.
U takvim “zatvorenim” krugovima dolazi do “retvitovanja” po automatizmu gde su odredjeni autoriteti podrazumevani dok se novonastali studiraju zavisno od odnosa prema tim autoritetima a retko prema kvalitetu rada koji donose u zajednicu.
verkic
November 21st, 2009 at 13:54
Poprilično dugo sam čitala ovaj post. U mnogo čemu se ovde kao i u drugim Vašim člancima slažem (naravno to sve u zavisnosti od stupnja mog razumevanja istog), ali me je zasmetalo u postu ono usputno pominjanje (i starije osobe) i to tako uzgred i u zagradama. Nisam baš glupa, ali sve što “pokušavam raditi” radim isključivo i na osnovu uticajnih ili manje uticajnih blogera tragajući sama za znanjem koje mi svako od njih uspe preneti na neki način. Da nije svih vas ja bih sedela i igrala igrice, ovako internet mi je pružio mogućnost prvenstveno edukacije, a pored toga i mogućnost onog divnog osećaja “još si živ i još nešto možeš i umeš raditi”. Da li će to biti dobro zavisiće od moje inteligencije, mog umeća prikupljanja informacija i delovanju SVIH blogera bez obzira na njihovu uticajnost jer sam duboko ubedjena da se od svakog može nešto naučiti pa makar to bila i ja.
Dragan Radović
November 21st, 2009 at 14:07
@Predrag Supurović – Dobro je da se na svetlo dana izneo jednu dilemu koju imam odavno: u realnom svetu šund i kić zaista preovlađuju i lakše dolaze do publike nego kvalitet. No, to je oduvek tako bilo. Ta činjenica ima mnogo razloga i ovde bi otišli u off topic ukoliko bi baš detaljno raspravljali na tu temu (šund i kič imaju i neke pozitivne društvene konotacije, a takođe su i „promenljivi“ – valceri Štrausa su smatrani šundom u bečkim visokim krugovima kada su nastajali itd.).
Mene zbilja interesuje, a nisam našao odgovor niti da je to neko istraživao, koliko se to može preslikati na online prostor, dakle da li i na netu, još uže u blogosferi ili još preciznije u Blogolandiji (kako je ja shvatam, ne kao ruralno poimanje nečeg što nema međe)?
Ja rangiranja ne poistovećijem ni sa kvalitetom ni sa uticajem, a ni sa brojem posetilaca Smatram ga bitnim iz praktičnih razloga, pre svega komercijalnih, i prihvatam sve skupa sa manama koje ima.
Te četiri stvari – rangovi (pozicije na xyz meračima), posećenost, kvalitet i uticaj, ma na koliki broj ljudi (naveo je to u postu Varagić), često idu sasvim različitim ulicama i možda se tu i tamo „susretnu“.
Možda grešim, ali lično tako i gledam „naokolo“ po netu, razdvajajući te stvari, ali težeči dobrom rangu i dobroj posećenosti zbog oglašivača (kada je u pitanju moj informativni blog), kvalitetu (kad je reč o ličnom blogu) – uticaj proizilazi iz jednačine u kojoj su i ove tri stvari, ali i mnogo „nepoznatih“.
Izvini ako sam malo ugnjavio.
Marko
November 21st, 2009 at 17:27
Nekako se u poslednje vreme se dosta priča o nekom uticaju među blogerima, a meni se čini da nekog značajnog uticaja na društvo u celini nema ni od korova.
– Ja sam odveć star da bih vam pomogao, ali poslušajte moj savjet: –
Iskoristite svoja poznanstva i napravite jednu zajedničku propagandnu kampanju u koju mora biti uključen jako veliki broj sajtova, ne samo blogova. Cilj neka bude nešto opšte prihvatljivo za sve – unapređenje internet poslovanja, Pay Pal, jednostavno procesuiranje kreditnih kartica, dodati po želji a sve to treba da se promoviše kroz usta neke opozicione političke partije – zapravo se ona promoviše – kako se zalaže za moderno poslovanje, otvaranje novih radnih mesta itd, nešto što će zapeti za oko donosiocima odluka, još bi najbolje bilo da to promovišu šešeljevi radikali. Baneri svuda. Provokativno i primećeno.
Ako bi kampanja mogla da dosegne par miliona jedinstvenih posetilaca za mesec, verujem da bi se uticaj brzo pokazao. Svest o internetu kao propagandnom sredstvu brzo bi se uvećala.
Ukratko, ako se neko seća kampanje – Ko je Ana Denić i promovisanja bilborda kao medija zna o čemu pričam. Može i apolitično da se ide, na tu foru.
Basta Balkana
November 21st, 2009 at 19:04
Pojedinačan blog u Srbiji nema “u” od uticaja, izuzmemo li na primer neke portale kao što su VIP B92, NSPM, Svet, koji imaju ozbiljniju posetu.
Ali s druge strane mreža srodnih blogova (blog networking) + tweet itekako može imati uticaja, na socijalnu grupu kojoj se obraća.
Dejan je dao dobro objašnjenje oko merenja “popularnosti” i uticaja na zajednicu kroz IF, što se na neki način dešava i u Srpskoj blogosferi, koja je mahom orijentisana na Web, IT, PR blogove, koji jedini razumeju tehnologiju umrežavanja do kraja, i jedino tu ima značajnijeg uticaja.
Dok se književni, umetnički ili naučni blogovi ne budu počeli povezivati, ako to ikada budu uspeli, uglavnom će dominirati “tehno pr” segment blogova, ne ulazeći u kvalitet sadržaja.
Poruka je “blog networking” mada ne možda baš na Markov način, to može biti malo heavy.
veselin gardasevic
November 21st, 2009 at 23:02
Sa interesovanjem citam neke tekstove i komentare koji se nalaze na ovom blogu. Ako postavljate dileme o kojima ovdje diskutujete onda bi slicne mogli postaviti na bezbroj drugih oblasti koje se ticu drustvenog uticaja razlicitih medija….Npr..ova dikusijha me podsjeca na pitanje koliko nauka ili bilo koja vrsta pisanja ima realnoih drusvenih implikacija…Ukratko mislim da blogovi trebaju da budu svrsishodni upravo kao sto je i ovaj i onda svaka diskusija o njihovom uticaju moze da se prenosi na polje neke sociometrije i poznatih metoda koje se tu pominju…Kod nas u Crnoj Gori vecina tvrdi da ne prati blogove ali vjerujte mi da su oni i te kako monitorisani od strane onih cijoj moci bi oni eventualno mogli zaprijetiti…Mislim da se ovdje govori o prilicno progresivnim stvarima a njihov uticaj naravno vrmenom bivace sve veci i veci..Licno do skoro nijesam ni znao sto blogovi tacno podrazumijevaju a sada pratim nekooliko njih koje se bave oblasdtima koje me zanimaju..Za sada dolazimo kod Varage ali ne znaci da se odavde vremenom nece diferencirati neke uze oblasti koje ce razviti ljudi koji tek ulaze u ovu oblast…
Razumljivo o kvalitetu svih stvari se moze govoriti pa i kada su blogovi u pitanju a kako su to sve novotarije onda naravno mozemo tolerisati i greseke koje su prisutne svuda gdje je nesto sasvim novo…
Pohvale za uvazenog prof Varagica!
Ne želim biti majmun! – Uspesi, padovi i zivot uopšte
November 22nd, 2009 at 02:36
[...] i realnost jer ćeš veoma brzo shvatiti koji delić neba u tom svetu možeš ugrabiti za sebe (o uticaju i shvaćanju uticaja blogova) . Ovo zadnje navedeno je, malo žešća tema, za koju moram priznati još uvek nisam spremna. [...]
drnch
November 22nd, 2009 at 14:22
Uz duzno postovanje svim naucnim pristupima ovoj materiji, za mene licno, potpuno je nevazan taj pobednicko-agresivno-nametacki pristup ocene relevantnosti necijeg iskaza.
Verujem da je isti od izuzetnog znacaja za marketing-oriented populaciju koja, na terenu narodnih kuhinja, pokusava da se igra razvijenog trzista i time koristi priliku da sebi obezbedi ponesto lepo, sto bas i ne bi mogla nakon, recimo samo par godina rada u realno-funkcionisucim privredama.
Smatram izuzetno vaznim da sve “Baje”, citaj “pismeni, promisljeni, vredni etc”, sredine u kojoj zivim, izadju u javnost… sto jednostavnije, neopterecenije i bez stega.
Da kroz njihovu rec oslikamo Srbiju, kakva god ona bila.
Za to je blogosfera gotovo idealna…bila.. u neduznom pocetku, dok nismo poceli sa takmicenjem.
Nakon toga je krenulo bodovanje i promocija, a fantom “glavnog Baje” je poceo surovo da proganja one koji bi da ga prisvoje za sebe.
Bojan Pajić
November 22nd, 2009 at 21:48
Утицај је јако релативан појам. Утицај се обично дефинише да појединац или група или организација утиче на неког тако да он промени своје мишљење или поступке. Најутицајнијим људима се сматрају политичари, који директно утичу на наше животе у глобалу, тиме што доносе законе.
Наши тајкуни, су такође веома утицајни, да не образлажем детаље. Док по мом мишљењу међу блогерима нема утицајних људи, који могу на неког да утичу. Могу утицати на унапређење знања и информисаности читалаца, али тешко на неку промену мишљења. А да не помињем да могу да утичу на неке медије, наравно мислим на блогере у Србији.
Искрено сви се надамо да ће се у будућности ствари променити, али самим тим мора се повећати и број квалитетних блогова.
Marko
November 23rd, 2009 at 01:03
^
“А да не помињем да могу да утичу на неке медије, наравно мислим на блогере у Србији.”
Dosta blogera i webmastera ima relativno posećene sajtove, koji kad bi se zbrojili imali bi broj poseta koji se meri u milionima mesečno. Njima ne trebaju mediji, oni već jesu medij. Samo je stvar odluke da li će postati uticajni i da li su sposobni da se udruže oko nekog zajedničkog cilja.
Zoran Slavkovich
November 23rd, 2009 at 08:57
Statistika je jako moćna i korisna nauka. Jako primenjiva u praksi. Ipak, kada se radi o blogovanju i o vođenju nekog komercijalnog biznisa online ili bilo šta slično, treba imati na umu da primarna orijentacija (barem kada se radi o kompanijama) treba da bude na servise svojim klijentima, odnosno inovacije za budućnost i svakako profit – direktno ili inderektno. Kada se rado o blogovima i blogovanju uopšte, nije mi jesna primarna orijentacija mnogih blogera na statistiku i provođenje dragocenog vremena na analize umesto na kreiranje sadržaja, inovacije, promocije i sl. Ima vremena za analizu, ali kada dnevno imate veoma malo posetilaca i kada praktično rezultati koje dobijate i nisu naročiti upotrebljivi – treba raditi na osnovnoj ideji, strategiji, kvalitetu i sadržajima – a ako neko hoche novac na brzinu….i pored uspešnih slučajeva, mnogi će morati još malo da sačekaju – a za neke generalizovane zaključke još uvek je rano.
pratipetak – Uspesi, padovi i zivot uopšte
November 27th, 2009 at 18:36
[...] konkretno učiti neka ne propusti tekst koji je mene naterao da se zapitam mnoge stvari: varagic Selo se polako približava periferiji grada, blogowski i njegov Profesonalni bloger u Srbiji , vladanik, i njegov blog post Idemo svi u lepi [...]