Tema ovog posta je ostrašćenost zbog najavljenog skupa “Povorka ponosa”.

S jedne strane, ovim skupom brani se univerzalno pravo na jednakost, odnosno “bez diskriminacije bilo kojih vrsta”, dok protivnici ovog skupa uzdižu “porodične vrednosti” koje su “u potpunoj suprotnosti” sa vrednostima koje se implicitno (ili eksplicitno) promovišu ovim skupom. U javno-preovlađujućem trendu je cool biti za i ne biti protiv ovog skupa (”ako nisi za, nemoj biti protiv”).

Na samom Webu može se veoma lepo videti koliko su podeljeni stavovi ovdašnje javnosti po ovom pitanju, a ekstremne varijante stavova možete videti npr. ovde.

Za razliku od sličnog skupa koji se za malo desio 2001. g. u ovoj državi, ovaj skup prati velika medijska pažnja, koja za posledicu ima samo još ozbiljnije produbljivanje podela između suprotstavljenih ideologija, a što, nadam se, neće proizvesti i ekstremnu opasnost na samom skupu (i oko skupa) u nedelju.

Mene cela ova priča sa komentarima protiv (koji su “protiv savremenih trendova” i nisu cool) podseća na situaciju koja se ranije redovno dešavala muškarcima prvog dana vojske, kada je bilo uglavnom obavezno da se obnaženi tuširaju u društvu manje ili veće grupe istorodnih “guštera”. “Ne daj Bože” da se nekome slučajno desilo da mu “proradi” (u kontekstu ovog teksta) “ponos”… Sledilo je “neviđeno maltretiranje”.

Postavlja se pitanje koliko su tradicionalni “zagriženici protiv”, u stvari osobe koje sebe zamišljaju u gore opisanoj situaciji, i ne znaju šta će im se tom prilikom desiti, tj. da li će “pokleknuti”. Drugi (značajnije manji) deo ove populacije već vidi svoju decu kako na ulici, na televiziji, u Crkvi… posmatraju istopolne (muške) parove “kako se ljube, ili šta već”… Postoje i drugi razlozi protiv, ali u osnovi to nije tema ovog posta…

Razlog zašto uopšte pišem na ovu temu je izjava Organizacionog odbora “Povorke ponosa”:

“…Organizacioni odbor takođe žali što su gradonačelnik Beograda Dragan Đilas i ministar obrazovanja Žarko Obradović u istoj emisiji izjavili da “ne dele isti sistem vrednosti” sa učesnicima “Povorke”, navodeći da jedini sistem vrednosti koji “Povorka ponosa” promoviše jesu univerzalna ljudska prava iz kojih proističe zabrana diskriminacije svih vrsta, koja su kao dostignuća priznata u sistemu Ujedinjenih nacija…”

Šta znači ova izjava:

  • Da li je jedini način proklamovanja univerzalnih prava čoveka, koja uključuju i zabranu diskriminacije svih vrsta, samo moguć putem podrške ovom događaju?
  • Da li pravo zabrane diskriminacije svih vrsta uključuje i pravo pojedinca (bio on na javnoj funkciji ili ne) da se slobodno ne slaže “sa nekim sistemima vrednosti”, ili to pravo ne postoji u slučaju GLBT populacije, obzirom da su oni već (fakat) diskriminisani? Ovo pitanje je u direktnoj vezi sa prvim pitanjem i nije odvojivo od njega.
  • I najbitnije pitanje – Da li Organizacioni odbor ovog skupa uopšte ima pravo “da upire prstom” na pojedince koji na bilo koji način nisu iskazali stav ZA ovaj skup!

Da li se upiranje prstom na nekog ko nije rekao da je ZA (a nije rekao ni da je protiv) ovaj skup može posmatrati kao svojevrsni “poziv na linč”, ili je to cool,  obzirom da se u stvari radi “o promovisanju univerzalnih ljudskih prava”?

Mislim da se Organizacioni odbor ovog skupa “malo zaneo” u ovoj prozivci (obzirom na “uzlet” zbog veoma masovne podrške različitih javnih ličnosti), i da na taj način ide “niz vodenicu” onima koji tvrde “da je samo jedan korak do momenta kada će biti ‘žigosani’ oni koji imaju nešto protiv sistema vrednosti LGBT populacije”.

U čemu je problem sa ovim “hodanjem po jajima” kada se radi o ovako ostrašćenim temama?

U ovom slučaju, radi se o problemu koji se definitivno ne može posmatrati u jednoj dimeziji, i to je razlog zašto ne-mali broj osoba još nema izgrađen stav o celoj ovoj priči (ovde “prave” stvari moraju biti ili crne ili bele):

  • Kolika je veza između promocije prava ove populacije u odnosu na promociju njihovog sistema vrednosti?
  • Koliko je “medijska halabuka” (kojoj i sam doprinosim) napravila dis-proporciju između veličine ove populacije kod nas i značaja ove teme uopšte?
  • Zašto je toliko nepopularno ne biti ZA ovaj skup? Odnosno, koji bi bio “pravi odgovor” ako neko nije ni za, ni protiv ovog skupa?

U politici, ovaj tip aktivnosti koji se promoviše kroz “Povorku ponosa” naziva se Advocacy, odnosno “javno zagovaranje”. Problem u celoj ovoj priči je u činjenici da se realan problem LGBT populacije sa sveprisutnom diskriminacijom postavlja u kontekst javnog događaja koji istovremeno i promoviše ovaj sistem vrednosti.

Dva primera: Ako je ovo OK, onda da li je OK to što su anarhisti pre dve godine u Novom Sadu iskoristitli miting protiv fašizma za promociju svojih ideja? Ili, još ekstremnije, da li je OK da fašisti izađu na ulice i da oni sada promovišu deklaraciju o univerzalnim pravima čoveka, jer su sada i oni ugroženi od svih?

Ono što želim da istaknem jeste i najveći problem predstojećeg skupa sa aspekta mišljenja ovdašnje većinske populacije – nije problem u tome koji je kvalitet teme promocije skupa, već ko je promoviše!

Btw. Ja sam za održavanje ovog skupa i da se ništa oko toga ne desi loše, ali ne mislim da je strašno ako se ovaj skup ne održi iz bezbednosnih razloga i ako će se na osnovu adekvatne procene doći do “računice” da je to bezbednije nego da bude loših posledica.

To mene podseća na situaciju sa Internetom u Srbiji 2001. g. – bilo je stvarno strašno što je praktično ukinuta mogućnost značajnijeg razvoja online trgovine zbog ukidanja Astra banke, i što je ta situacija trajala punih 5 godina! Ali, takav je bio razvoj svesti o značaju Interneta u Srbiji.

VN:F [1.9.3_1094]
Ocenite ovaj članak:
Ocena: 9.4/10 (19 glasova)
Da li je ponekad "upiranje prstom" poziv na linč ili cool stav?, 9.4 out of 10 based on 19 ratings