fbpx

Propadanje firmi tokom devedesetih i njihovo uništenje nakon privatizacija…

Povod zašto ovo pišem je vest o protestu radnika novosadskog HINS-a, koji su pretili da će zapaliti i sebe i potražitelje mašina za konfiskaciju zbog naplate potraživanja “Metals banke”. Bivši vlasnici Branko Jovanović i Dušan Prodanov (poništena privatizacija) su stavili hipoteku na imovinu HINS-a da bi uzeli kredit.

Ovaj primer neuspele priatizacije je na žalost matrica na osnovu koje je veliki broj pojedinaca pokušao da dođe do velike imovine, ne svojim sredstvima, već da iskoristi postojeću imovinu i da kroz nju pokuša da “oživi” posustale firme tokom devedesetih godina. Kada se dozvoli privatizacija onima koji hoće da postanu vlasnici velikih firmi bez sopstvenog kapitala koji finansira oporavak i napredak firme, ovake stvari se dešavaju.

U ovom i većini sličnih slučajeva, uglavnom se ništa ne desi onima koji su doveli ovakvu firmu do bankrota svojim “ne-domaćinskim” ponašanjem (bar da Zakon na neki način reguliše konfiskaciju imovine onih koji su doveli firmu do konačnog bankrota). Ali zato poverioci naravno traže svoja sredstva nazad, iako bi trebalo videti ko je ovde odgovoran za ovu situaciju – pa verovatno Država koja je dopustila da se oako nešto desi (kupovina firme bez dovoljnih sredstava za istu) – pa bi ona trebalo i da reši pitanje ovakvih slučaja povrata sredstava za nepovoljne kredite, kada su već poništili privatizaciju.

Kao su firme propadale tokom devedesetih godina

Imao sam prilike u nekoliko navrata da čujem veoma detaljno ozbiljne priče o tome šta se dešavalo sa firmama koje su propadale tokom devedesetih godina, zašto se to dešavalo i ko je za to odgovoran. Od 2000. g. do današnjih dana, NIKO nije odgovarao za sunovrat firmi tokom devedesetih, iako se radilo o tipičnim krađama, razbojništvima i sl., sve po principu onoga što se dešavalo sa tzv. “stečajnom mafijom”.

Obično su gen. direktori u saradnji sa direktorima finasija uzimali nepovoljne (zelenaške) kredite, za koje su dobili proviziju da bi ih uopšte uzeli od određene banke (ili neke druge finansijske institucije/pojedinca), iz razloga isplata plata, ali ne i pokretanja nekog vida proizvodnje ili plasiranja proizvoda.

Dokaz da se u većini slučajeva radilo o čisto kriminalnim delima (koja se uglavnom sada teško dokazuju jer su vinovnici tih dela uklonili dokaze o istima) može se videti kroz firme koje su prošle dobro, čak odlično u om periodu, kao što su Metalac, Hemofarm i sl., a to su firme koje su se među prvima privatizovale u Srbiji po principu jednostavnog prebacivanja društvene imovine u akcije zaposlenima. Na taj način i direktori i radnici su se trudili da zadrže svoj posao kvalitetnim aktivnostima i u okolnostima Sankcija (koje su bile dobar izgovor za nerad i kriminal), jer su za to imali interes!

Svakao mislim da bi već danas trebalo uvesti obaveznu konfiskaciju imovine vinovnika privrednog kriminala, uključujući i povezana lica.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)
Propadanje firmi tokom devedesetih i njihovo uništenje nakon privatizacija…, 10.0 out of 10 based on 1 rating

Povoljno!

Digitalni Pre-Marketing

Naručite knjigu "[Digitalni] Pre-marketing"!

Digitalni Pre-Marketing objašnjava potrebne preduslove za rešavanje problema koji vas sprečavaju da dođete do značajno boljih marketing i PR rezultata na internetu.

Naručite klasičnu ili e-book verziju knjige .>>

3 odgovora na Propadanje firmi tokom devedesetih i njihovo uništenje nakon privatizacija…

  1. Rodoljub says:

    >bar da Zakon na neki način reguliše konfiskaciju imovine
    >onih koji su doveli firmu do konačnog bankrota

    Ovo je u suprotnosti sa suštinom organizovanja akcionarskih društava – vlasnici akcija odgovaraju samo do visine uloženih sfredstava. Postoje drugačiji mehanizmi da se posledice ovakvih pojava ublaže. To se pre svega odnosi na fazu kvalifikacije za kupovinu (proveru potencijalnih kopaca). Druga mogućnost je uvođenje tela (agencije) koje bi vršilo kontolnu ulogu i vodila računa o poslovanju akcionarskih društava, i slučaju da se uprav a ponaša “ne-domaćinski”, uvodiula prinudnu upravu i preduzimali slične mere.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  2. Privatizacijom=tajkunizaciijom u Srbiji praktično je obavljena prva akumulacija kapitala, obavljenja u Americi početkom prošlog veka 😉
    Jednostavno su pojedinci koji su bili u prilici zahvaljujući pozicijama pretočili društvenu imovinu, na ovaj ili onaj način, u privatnu – spostvenu.

    Takođe, niko nikada u procesu privatizacije nije nikoga pitao odakle mu novac, ali se nedavno ministar “setio” da bi dva meseca prek kraja roka za privatizaciju “o tome trebalo malo više povesti računa”?!
    http://www.personalmag.co.yu/blog/?postid=1479

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  3. Firma Unimilk je na primer na taj nacin upropastila pet mlekara u Srbiji. Poznat mi je slucaj pancevacke mlekare koju su kupili i odmah stavili hipoteku da bi uzeli kredit za kupovinu druge mlekare (iako je u ugovoru sa Agencijom za privatizaciju izricito stajalo da se u narednih 5 godina ne moze stavljati hipoteka na imovinu Mlekare). Odmah po privatizaciji prestali su da placaju sve obaveze dobavljacima i da isplacuju zarade, sve dok firma nije bankrotirala, zatim su je prodali slovencima. Inace, za kupovinu firme je potrebnoi uplatiti samo jednu ratu (ako imas vezu dobijes kredit u nekoj banci), zatim izvuces pare iz firme, upropastis je, ostavis stotine ljudi bez posla, i prodas je zatim nekom drugom. I na kraju si dobar par stotina hiljada evra… 👿

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)

Komentari su zatvoreni.