fbpx

Lenjost – Neoprostivi smrtni greh ili bolest današnjice

Lenjost predstavlja nedostatak volje za aktivnost koja je potrebna nekom pojedincu.

Tokom istorije Hrišćanstva lenjost se veoma često posmatrala kao najopasniji (neoprostivi) smrtni greh, što mnogima u ovom vremenu deluje smešno. Postavlja se pitanje koliko je stvarno neozbiljno bilo davati toliku važnost postojanju lenjosti, i koliko je značajno u današnje vreme uspostavljanje lenjosti kao dominantnog trenda savremenog društva.

Povod za ovaj tekst je serijal o sedam smrtnih grehova na TV History Channel.

Istorijat uspostavljanja važnosti greha lenjosti

Sedam smrtnih grehova se nigde direktno ne pominju u Novom (ni Starom) Zavetu, već se njihov nastanak vezuje za monaha Evargiusa Ponticusa koji je 375 g. n.e. napravio listu od osam “izazova” koje ima svaki Hrišćanin.

590 g. n.e. Papa Grgur I sastavio je čuvenu listu sedam smrtnih grehova tako što je spojio “izazov” pod nazivom Acedia (Ravnodušnost) i “izazov” Tristitia (Tuga) u Smrtni Greh pod nazivom Socorida (Lenjost).

U samom serijalu TV History Channel razlozi kojima se objašnjava otkuda ravnodušnost kao važan izazov vezuju se za veoma teške životne uslove većine tadašnje populacije, u kojima je bilo veoma teško preživeti bez motivacije za rad, koji se gubi (elan) kada osoba postane ravnodušna.

Izazov tuge se objašnjava činjenicom da ovakvo duševno stanje (u ono vreme se tuga se poistovećivala sa grehom, a ne sa bolešću) vodi veoma često u očajanje, a ono vodi u samoubistvo, koje je neoprostivi greh u svim glavnim religijama. Savremena medicina ovakve pojave češće svrstava u kategoriju depresija.

Sa aspekta Hrišćanstva, i ravnodušnost i tuga za svoju posledicu manifestacije kod neke osobe imaju glavnu karakteristiku – nedostatak/potpuni izostanak vere (“ni Bog mi ne može pomoći”), a to stanje je neprihvatljivo.

Lenjost kao neoprostivi smrtni greh u sebi sadrži i potencijalnu komponentu ne-preživljavanja (smrt od gladi zbog neaktivnosti), i potencijal samoubistva, i sve ostale tipove regresivnog ponašanja (suprotno od progresivnog) koji uvek imaju prateću komponentu nedostaka volje/vere.

Pre nego što je lenjost počela da se smatra nekom vrstom bolesti, ona je bila povezivana sa demonom Belpegorom, a interesantno je da se pojava egzorcizma upravo vezuje za isterivanje ovog demona.

U 17. veku lenjost počinje da se povezuje sa pojmom melanholije, naročito posle dela iz 1621. g. “Anatomija Melanholije”, Roberta Burtona.

20. vek – Da li je modernije reći prokrastinacija ili to nije lenjost?

Jedna od najznačajnijih kaakteristika 20. v. je pojava slobodnog vremena od strane velikog broja pojedinaca (Zapadne civilizacije), zbog poboljšanja uslova rada.

To slobodno vreme je donelo sve češću pojavu dosade (istraživanja pokazuju da veliki broj osoba ne zna šta će sa svojim slobodnim vremenom), kao jednog od obaveznih pratilaca lenjosti. Lenjost postaje sve češća i uobičajenija pojava, pa se više ne smatra toliko problematičnom

U poslednje vreme se sve češće lenjost zamenjuje veoma atraktivnim terminom – Prokrastinacija, što znači odlaganje obaveza (a to je praktično uvod u lenjost).

Kako problematično veliki broj osoba non-stop nešto odlaže u svom životu (neka istraživanja govore da preko 90 odsto studentske populacije najčešće ima prokrastinaciju), ispostavlja se da se pojava ovog tipa lenjosti u savremenom društvu ipak može posmatrati kao jedan od najozbiljnih problema današnjice.

Area 25 rešenje?

Najnovija istraživanja pokušavaju da dokažu da su skoro sve pojave raznorodnih oblika depresije (u koje se svrstava i lenjost) neurološkog tipa, i da je za ove probleme zadušen deo mozga pod nazivom Brodmanova oblast 25.

Mediji već nekoliko godina objavljuju interesantne rezultate istraživanja na polju stimulacije ove oblasti ljudskog mozga.

Kako bi trebalo da odgovaraju oni koji proizvode ravnodušnost?

Meni je u celoj ovoj priči nabitniji detalj činjenica da se ravnodušnost može posmatrati kao greh, pa se postavlja pitanje kako bi trebalo tretirati ovdašnje političare koji su uspeli da stvore masovnu ravnodušnost u ovoj državi (apstinencija izlaska na Izbore, nemanje izbora između političkih opcija, itd.), koja sigurno ne vodi u progres?

P.S. U ovoj i narednim godinama želim vam što manje oklevanja pred obavezama i što više aktivnosti nasuprot ravnodušnosti…

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 8.9/10 (9 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)
Lenjost - Neoprostivi smrtni greh ili bolest današnjice, 8.9 out of 10 based on 9 ratings

Povoljno!

Digitalni Pre-Marketing

Naručite knjigu "[Digitalni] Pre-marketing"!

Digitalni Pre-Marketing objašnjava potrebne preduslove za rešavanje problema koji vas sprečavaju da dođete do značajno boljih marketing i PR rezultata na internetu.

Naručite klasičnu ili e-book verziju knjige .>>

Tagovi: 

Autor teksta: Dragan Varagić, 02/01/2011, RSS

17 odgovora na Lenjost – Neoprostivi smrtni greh ili bolest današnjice

  1. gordana comic says:

    mnogo dobar tekst (videla i temu na History)
    mogu samo da ti dodam ove “ludake” :))
    http://www.youtube.com/watch?v=plfVQV-klZo

    I (mada će ličiti na “bežanje od teme”) da dodam veoma zanimljivog istraživača koji se zove:
    Barry Schwartz
    http://www.swarthmore.edu/SocSci/bschwar1/
    Zašto je poprilično od svega čime se Barry bavi vezano za – lenjost?
    Zato što se on bavi jednom zanimljivom stvari – istražuje veze između ljudske prirode i načina kako se ljudi organizuju u zajednice, istražuje načine i modele po kojima se ostvarujemo u vezama i zašto su nam veze važne. A za sve to – ne smeš biti lenj, nikako :))
    Evo jedne prezentacije (22 minuta, ali nećete se pokajati ako mu poklonite to vreme) kojom predstavlja ŠTA sve može biti menjano na bolje u našim društvenim modelima, ako nismo i ne budemo LENJI da sopstveni potencijal iskoristimo, on naime pravi svojevrsni l`hommage “praktičnoj mudrosti” ljudskoj, odnosno sposobnosti uviđanja i snalaženja pojedinca imajući u vidu – opšte dobro
    http://www.ted.com/talks/barry_schwartz_using_our_practical_wisdom.html

    i naravno – želim svima u Novoj godini radost otkrivanja sopstvenih potencijala, jer nas lenjost sprečava (ponekad) da tu radost osetimo – želim svima dovoljno motiva za male, dnevne pobede protiv sopstvene lenjosti…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.8/5 (4 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  2. Ima izuzetaka. Dobar programer je lenj programer. Oni vredni se odmah hvataju tastature, kucaju gomilu nepotrebnog koda… lenj programer gleda da reši problem, ako može, u jednoj liniji koda.
    Na kraju krajeva, šta čovek može očekivati od programera koji je “normalan”.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  3. Raditi zbog samog rada nije karakteristika onih koji su u stanju suprotnom od lenjosti. Efikasan rad je karakteristika zdravog stava prema radu, a nepotreban rad predstavlja varijantu izgovora za neki drugi nerad (karakteristika tzv. radoholičara).

    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  4. Borsky says:

    Mislim da urođenu lenjost treba razdvojiti od stečene ili prouzrokovane aktuelnom situacijom, s tim što i ta urođena lanjost teško može opstati kroz pravilno primenjen proces odrastanja školovanja i uobičajeniih aktivnosti mladog čoveka.

    Lično sam protiv mnogo toga što rade političari ali da su oni krivci za sveopštu lenjost ili sve učestaliju pojavu prokrastinacije ne bih se mogao složiti. Utapanje u gomilu, sivilo, prikrivanje ljičnih nedostataka i neprestane jadikovke i nezadovoljstva su uvek isplativija opcija.

    Pojam slobodnog vremena odavno po meni nema nikakvog smisla ni značanja, radno vreme takođe pa se dublje ne bih upuštao u diskusiju ali tvrdim da je lenjost produkt sredine i odnosa u njoj koji važe već duži vremenski period na tlu Balkana.

    p.s veoma interesantan i nesvakidašnji tekst, rekao bih, bar kad je Dragan u pitanju.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  5. Reč „lenjost“ sadrži vrednosno određenje. Kažemo li za nekog da je lenj, već smo mu „presudili“.

    Greh je takođe iz jednog drugog „okruženja“, teološkog. Tamo ima jasno značenje, ali nisam nigde pronašao (doduše, baš se nešto nisam ni trudio) bar rečenicu – dve koje bi govorile o uzrocima koji rađaju lenjost iz ugla religije.

    U svakodnevnom životu i govoru, jasno je, nemamo potrebe uvek da tražimo uzroke nečije lenjosti, pa će upravo ta reč i biti dovoljna da se opiše neko ko odlaže, kasni ili ne ispunjava svoje obaveze.

    Meni je izraz pasivnost, mada malo rogobatan, uopšteniji i „sigurniji“ za korišćenje upravo zato što ne implicira nikakvu „predistoriju“. Ni papske edikte, ni moralne i običajne kodekse, uglavnom izrasle na temeljima svakodnevnih iskustava jedne zajednice. (Lenština naprosto loše prođe u životu i smeta zajednici da napreduje, jer parazitira na tuđim leđima.)

    Pravo pitanje je zašto današnja civilizacija masovno rađa pasivnost kao poslednju odbranu od pritisaka koji stežu ljude. Zašto je depresija toliko rasprostranjena i zašto sadašnje generacije, živele one u plemenskim, industrijskim ili još naprednijim društvima, možda uopšte nisu srećnije od nekih davnih generacija svojih predaka?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  6. Filmetric says:

    Evo ja npr. mogao sam posle dobijene desetke da sedne i slavim ali ne ja sam morao da radim i radim na elaboratu sve dok ja nisam bio zadovoljan.Jer sve dok ja nisam zadovoljan kako mogu biti drugi?
    Svi smo mi ponekad nemotivisani da radimo nešto ali mislim da je lenjost izgovor za ne rad.’gotovan’ tako reći čeka da mu sve padne u ruke!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  7. ivanhoe says:

    Prokrastinacija i lenjost nisu ista stvar. Prokrastinacija je konkretan psihicki problem izazvan odredjenim strahovima i neurozama, lenjost je mnogo siri pojam i moze da oznacava i prokrastinaciju, ali i nedostatak koncentracije, radnih navika ili mnogo drugih stvari… just for the record..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  8. Istok Pavlovic says:

    Odlična tema i još bolji tekst! Dragane, mislim da treba da pišeš više ovakvih tekstova.

    Inače, slažem se da se “lenjost” u novije vreme pretvorila u prokrastinaciju. Mada nije isto, lenjost je kad neko ne radi ništa, a prokrastinacija kad neko radi sve osim onoga što bi zaista trebalo da radi. U osnovi prokrastinacije je strah od uspeha i neizvesnosti koje uspeh donosi, a u osnovi lenjosti je lenjost 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  9. jackoo says:

    О РАЗОЧАРАЊУ – Владика Николај

    Разочарани су они који су пре тога били очарани.

    Очарани су они који ће тек бити разочарани.

    Је ли тако и међу вама мали мрави? Изгледа да није. Тако мени изгледа, јер ни једне ноћи још не видох да се неко од вес искрада на месечину и исповеда ноћи своје очарање или разочарање. Код нас људи свака ноћ је испуњена таквим исповестима. Пресићена је свака ноћ таквих исповести.

    Разочарани су они који су били очарани првим погледом на богаства овога света.
    Разочарани су милостиви, јер нису помиловани.
    Разочарани су праведници, јер су на крст бивали распињани.
    Разочарани су и грешници јер су увидели да је очарање од греха само једна варка.
    Разочарани су и они који сласти траже, јер кад су свом снагом и стегли сласти, очи су им се отвориле и они су видели да су стегли само празне руке.
    Разочарани су и они који чистог страдања траже, јер су сазнали да у страдању има сласти.

    Разочарањем Бог васпитава људе, мали мрави.
    Разочарање је добра ствар, као што је добро шибање мишића, да би очврсли.
    Многа ситна разочарања пропремају човека за једно велико. Претрпљено једно велико разочарање чини човека даљновидим за масу малих разочарања.

    Разочарања су шибања.

    Ја волим оне којим су тим шибањем очврсли, а не волим оне који су под тим шибањем омлитавили.

    Чврстине треба за овај живот, то обично заборављају људи који се највише жале на разочарања у овом животу.

    У овом животу нема река меда и млека – рекох ја једног дана гомили разочараних, који проклуњаху живот због њихових обмана.

    Живот вам никад није ни обећавао реке меда и млека, он вас, дакле, није могао ни омбманути.

    Ви сте обмањивали сами себе, јер сте обећавали себи нешто на рачун живота, не знајући да живот не признаје никакав рачун склопљен без виђења и познанства са њим.
    Једно је ваш смртни грех, пријатељи моји; ви остајете упорно очарани у себе и никад не допуштате мисли својој, да се у том самоочаравању разочара.
    Ваш је смртни грех , што не можете у себе да се разочарате, што не смете у себе да се разочарате.

    Разочарање у себе, то је шибање себе.

    Докле ћете шибати друге, и претварати се да вас боли?
    Докле ћете затискивати уши да не чујете оне који другом страном улице иду, упоредо с вама, и објављују разочарење у вама?
    Олушните, ослушните, колико гласова говори о разочарању у вама!

    Но, ја сам још више: ја сам разочарам у самог себе. Ја сам преживео саморазочарење.
    Разочарајте се сами у себе, ви нежни и лажни и ако издржите ту шибу и останете живи, онда ћу вас звати пријатељима својим.
    Разочарајте се сами у себе и ако тада не извршите самоубиство, живот ће вас уврстити у своје праве војнике.

    Саморазочарање је регрутација за живот. При тој регрутацији један део кандидата предаје се самоубиству, а други део животу.

    Велики део пак и не дочека ту регрутацију, јер велики је део непунолетан и у старости, или, управо велики је део многолетан, но никад пунолетан.

    Разочарајте се у свему, и тада ћете бити очарани свим, чак и својим разочарањима.
    Кад би сав живот био разочарење, он би извршио самоубиство још пре него сто смо се ја и ви у њ јавили.
    Благо онима који су се много који разочаравали, но који при том нису изгубили способност очаравати се.
    Благо онима који преживљавају и не дају се преживети.
    Кад не би било разочарања у очарањима, човек не би имао кости и мишиће, но био би као сунђер који не може ништа разбити, и који се подједнако добро надима и пући, ма чиме га згњечили, челом или табаном.
    Но зашто сунђер-људи, кад је природа засебно створила сунђере и људе?

    Разочарања су наковањ на којима судба кује људе. Сувише слаби падају у опиљке, који судба поново растапа у пећи. Јаки се наизад очаравају самом процедуром, под коју их судба ставља. Много одлеће од њих под ударцима судбе, но довољно и остане у њима, да могу надвладати самоубиство. Надвладају ли самоубиство, тада су пунолетни, тада су сазрели за живот.

    Знате ли каквих људи има највише, мали мрави?
    Оних који јецају у разочарању; а после ових долазе они који певају у очарању.

    А, знате ли у чему је живот велики?
    У томе, драги мрави што он те две песме слаже у једну хармонију – у томе, што је он шири и од трагедије и од комедије.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (3 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  10. Priča o lenjosti i prokrastinaciji je ovde napisana na taj način da se ukaže na to kako se veliki broj osoba u poslednje vreme skriva iza termina prokrastinacija, jer bolje zvuči od obične lenjosti.

    Ovde su i Facebook komentari.

    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  11. Vidi se da je ova priča pogodila in medias res savremenog čovečanstva, koje sebe takvim smatra verovatno još od Adama ili od otkrića točka. Naime, lenjost kao greh, i kako je pobediti, podjednako animira i one koji SMISAO života nalaze u profitabilnosti (novcu) i one koji su na potpuno drugom kraju spektra, ekstremno religiozne, duhovno i ne-materijalno orijentisane. Znači, za sve je lenjost – greh, problem, bolest ili zlo koje treba na svaki način eliminisati. Treće, očito je da je lenjost/tuga/gubljenje kontakta sa smislom i motivacijom takođe sklonost čoveka jer očito je da je ovo milenijumski problem ili uvid u centralno pitanje svih drugih bolesti. Oni koji su previše vredni, pregore, oni lenji “zagore” tj nikad se ne prevrnu na drugu stranu. Kako čoveka lečiti od lenjosti? Dragan Varagić je primer čoveka koji ima izuzetno vredan duh, duh radoznalca koji pokreće, na šta je nadovezana jedna doza istrajnosti, da se određena tematika određen broj sati ili godina održi na nivou pitkosti za one kojima se prenosi. Ne manje vredan od Vuka Karadžića u svoje vreme, on je svojim kontinuiranim radom doprineo da se oblast kod nas poznata kao internet, e-komerc, i uopšte fenomen življenja, učenja, povezivanja i poslovanja u virtuelnoj realnosti uvede barem u jedan deo društvene infrastrukture kao OBAVEZNA AZBUKA poznavanja nekih veština. Ne, ovo nije hvalospev, samo jedna analiza moguća studija slučaja, best practice, kako istovremeno biti i lider, i obezbeđivati ono što je osnovno, takoreći od analfabetskih koraka? To vrlo teško pitanje u XIX veku rešavao je VUK sa svojim saradnicima, motivisanim i sopstvenim entuzijazmom, ali svakako i njegovom izuzetnom vrednoćom, a u XX na prelazu u XXI vek DRAGAN sa svojim saradnicima, sledbenicima, učenicima, i naravno poslovnim saradnicima. Istorija vrednoće se ponavlja i ona je jedini veliki stvarni realni i kad je potpuno virtuelan odgovor na to – kako se boriti protiv lenjosti. Prosto je – sledite one vredne, svako svojim ritmom…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  12. jungle queen says:

    Složila bih se sa jednim komentarom gore iznad. Lenjost je više kao pasivnost, odnosno nedostatak volje. Depresivni ljudi su lenji ljudi, ukoliko ne pate od hiperaktiviteta. Zatim, lenj čovek je sklon izolaciji. Društevni ljudi su aktivni ljudi.

    Što se tiče prokrastinacije, ne bih se složila da je to isto što i lenjost. Zapravo, to je odlaganje obaveza, nedostatak koncentracije usled nekih emotivnih pritisaka. Ljudi koji “rado” prokrastiniraju, uglavnom izvršavaju obaveze u poslednji čas, jer tada dobijaju onaj podsticaj da nešto moraju i jedan ogroman priliv energije koja im je potrebna.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  13. well, well, well, dragi Varagiću… zanimljiv početak godine ?! 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  14. Da, Žana u pravu si – malo podsticajnih želja nije na odmet na početku godine 😉

    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VN:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  15. Previše toga rečeno na filozofskom nivou, a premalo u kontekstu rešenja problema.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)
  16. Ratko danil says:

    Hej,ukarali vi tekst od Hravata , ili oni od nekoga a i ovi komentari .. Ljudi da li znate da ja ovo jako -u najmanju ruku -cudna tema ali ja je imam.
    jednostvno toliko je nase podneblje plodno za ovaj greh nevidjeno.
    ali ja nisam hteo da bude takav. jednostavno -ne da mi se.
    gde sam radio uvek najbolji ali me opali nesto ustvari kao da mi sedi na grudima i ceka pravi trenutak da mi napravi zlo DA OCAJAM U LENJOSTI

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 0 votes)
  17. Мада је радња затворена, није лоше ову тему наставити; особито са стручњацима психијатрије и психологијел.
    Колико је црква била дубоко у праву видимо по ономе што тврде стручњаци.
    Наиме, сматра се да ће највећа болест (најраширенија, итд.) бити депресија, а не рак или неке друге болести досад акцентоване.
    Депресија је увек одговор на питање: откуд криза!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 1.0/5 (1 vote cast)
    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +1 (from 1 vote)

Komentari su zatvoreni.